Vlado Šćepanović, Gavrilo Pajović, Goran Bošković, Dejan Radonjić, Đuro Ostojić, Blagota Sekulić, Dragan Vukčević, Saša Radunović, Dragan Ćeranić, Nikola Bulatović, Balša Radunović i Željko Topalović na terenu, na klupi Miroslav Muta Nikolić. Ta generacija je ispisala istoriju Košarkaškog kluba Budućnost, osvojila titulu prvaka SR Jugoslavije u sezoni 1998/1999, koja je zbog bombardovanja prekinuta prije plej-ofa.

Samim tim, izborila je plasman u 43. izdanje Evrolige i posljednje koje je organizovala FIBA, prije nego što je ULEB „preoteo” najjače klupsko takmičenje na kontinentu. Tih godina je u glavnom gradu Crne Gore vladala košarkaška euforija, novca je bilo mnogo, pa nikoga nije začudilo kada su umjesto Boškovića, Saše Radunovića, Ostojića, Topalovića i Ćeranića stigli asovi Partizana Dejan Tomašević i Haris Brkić, Milenko Topić iz Crvene zvezde i Vladimir Kuzmanović iz Beobanke.

Napravljen je sjajan tim, koji je prvih pet utakmica kao domaćin morao da igra u „izbjeglištvu” u Sarajevu i Budimpešti, ali je sa po pet pobjeda i poraza prešao u grupu G. U njoj su mu rivali bili Makabi, ASVEL, i Olimpijakos, dok su prenijeti bodovi iz duela sa Kaha San Fernandom i Po Ortezom. Istorijski, prvi meč Evrolige u „Morači” igrao se 6. januara 2000. godine, kada je Makabi uz neviđene mjere obezbjeđenja, sa naoružanim agentima Mosada, stigao u Podgoricu.

Tada su navijači „plavih” na djelu mogli da vide jednog od najboljih igrača koji je ikada dolazio u Crnu Goru, Nejta Hafmana. Američki Jevrej je upisao 24 poena i 10 skokova i u pobjedi svog tima (67:59) nagovijestio velika dostignuća, ali su poslije toga počele tragedije – 2003. je završio karijeru zbog neizlječive povrede koljena, a 2015. je preminuo od kancera kao 40-godišnjak.

Budućnost je nakon toga duela sa Ponosom Izraela upisala još tri poraza, ali je pobjedama nad Olimpijakosom (82:70) u „Morači” i ASVEL-om u Vilerbanu (83:57) izborila 4. mjesto u grupi i plasman u osminu finala.

A na startu nokaut faze čekao ju je istinski evropski velikan, Panatinaikos. U prvom meču u „OAKA areni” šampion SRJ je dugo bio u igri, ali je izgubio sa 65:59, da bi u fenomenalnoj atmosferi u Podgorici, na krilima Tomaševića (28 koševa) slavio sa 77:64 i izborio majstoricu.

Nažalost, u Atini je PAO trijumfovao sa 78:61 i kasnije osvojio drugu titulu prvaka Evrope, prvu od pet sa Željkom Obradovićem, kojem je to bila četvrta od devet kruna šampiona Starog kontinenta.

Tomašević je te sezone bio najbolji igrač Budućnosti sa prosjekom od 17,2 poena i 8,4 skoka, a dvocifren učinak su imali i Šćepanović (12), Brkić (11,9) i Topić (10,3).

Vijesti.me

PODIJELI