HomeINObasketNBANedović: Pjevao sam od Šabana "Još ovu noć" pred Curryem i drugovima

Nedović: Pjevao sam od Šabana “Još ovu noć” pred Curryem i drugovima

Nemanja Nedović je u opširnom intervjuu koji je dao kao gost MOZZART Sporta vratio je film na početke, dotakao se i svojih fudbalskih momenata, odlaska u Crvenu zvezdu,ispunjenja obećanja „jednom ću igrati u NBA“, o pjevanju Šabanove pjesme u Golden Stejtu, patikama sa motivima Hrama Svetog Save, dugovima i uspjesima u reprezentaciji, do toga da ćemo u narednih petnaestak dana saznati gdje će nastaviti karijeru.

Sada će njegovi saigrači iz reprezentacije morati da nađu drugi način da ga peckaju. Dobio je i Nedovićsvoj teren.

Pričao sam sa saigračima iz reprezentacije koji su dobijali svoj teren, sa Bogdanom, Kalinom, sa Bobijem… Oduševljen sam akcijom MOZZARTA od početka i presrećan sam što je došao red na mene“, rekao je Nedović na početku razgovora za mozzartsport.com.

Pričamo o Nedoviću kao košarkašu. I svi ga tako znaju. Ali mogao je on da bude i rukometaš, teniser, fudbaler…

Ma mogao sam da budem šta hoćeš, ali bukvalno. Potičem iz sportske porodice, tako da… Meni je otac igrao rukomet i probao sam sve moguće sportove. Naravno i fudbal. Igrao sam sve pozicije, čak sam i golman bio. Jednom je mama došla na utakmicu i nije joj se to svidjelo, iako ja nisam bio saglasan jer sam dobro igrao fudbal. Rukomet mi se nije svideo, jer grub“.

I zašto onda košarka?

Opet se vraćam na ovaj teren. Svako ljeto smo odlazili u Novu Varoš na odmor. I kako obično biva, poslije nekog uspjeha reprezentacije djeca krenu na košarku, svi živi. Tako je i moj brat sa kojim sam odrastao, pa sam i ja zbog njega. Čim smo otišli u Askoli, rekao sam mojima da me upišu na košarku i tako je počelo“, kaže za mozzartsport.com.

Kako ti je Zvezda ostala u sjećanju?
Ma super. Proveo sam u Zvezdi djetinjstvo i stekao sam prijatelje za ceo život. Posebno u kadetskim i juniorskim kategorijama. Sjećam se kad sam došao. Platili su 1.000 evra šampionu iz Užica za moju ispisnicu”, govori za mozzartsport.com.

Znači prvi transfer je bio 1.000 evra?

A-ha-ha, jeste, 1.000 evra, to se sjećam. I sjećam se da smo bili na turniru u Makedoniji i nešto sam zeznuo, izgubio neku loptu i trener počne da se dere na mene: Jesam li te za ovo platio 1.000 evra? A-ha-ha. To nikada neću zaboraviti”.

Kako je došlo do tog transfera?

Bio sam u Šampionu. Oni su u to vrijeme imali saradnju sa Zvezdom. Preporučili su me da dođem da me vide malo. Bio sam sitan i mršav kao mlađi. A morao sam da treniram sa starijima. Oni su bili zverine. I svejedno dobro sam se pokazao. Mirko Pavlović me je gledao i svidio sam mu se, iako nisam baš blistao. Vidio je da imam smisla i javili su mi da sam primljen i tako je sve počelo. Veliki transfer od 1.000 evra”, kaže mozzartsport.com.

Po zakucavanjima te mnogi pamte. Kako si samo leteo, morali su ljudi da te uoče…

Kao klinac sam se ložio najstrašnije. Bukvalno svaki put kada sam imao priliku išao sam na zakucavanje. To sam povukao na oca. Jer je on bio bek, skakao je i sa lijeve i sa desne noge. To mi je pomoglo, a i danas mi pomaže. Imam brz korak i retko ko u Evropi može to da isprati. To mi je prednost. A zakucavanja ima sve manje i manje, jer krećem da osjećam na koljenima. Najviše na koljenima. Mogu i dalje da skočim, ali se više čuvam. Jer dva poena su dva poena. Sve manje se fokusiram na atrakcije kako sam stariji”.

Bila je tu i ona epizoda nerazumijevanja sa Svetislavom Pešićem… Kako sada gledaš na to?

Poslije par godina, kada Zvezda nije bila u najboljoj situaciji, desila se ta fuzija sa FMP-om. To je bila sjajna stvar, jer su se spojile dvije škole sa puno talenata. Doveli su Karija kao trenera. Sarađivao sam sa njim i prije, kada sam prebačen u prvi tim. Nekako je situacija bila nezgodna, jer su navijači poslije dosta vremena osjetili da može nešto da se napravi i pritisak je bio sve veći. Desila su se i pitanja novinara, dobacivanja u hali da treba više da igram. Onda je on počeo da tjera neki inat, a ja sam tu ispaštao. To je bila sezona iz koje sam mnogo naučio. Zapravo naučio sam mnogo od njega, jer stvarno mnogo zna. Jednostavno, nisam se najbolje uklapao u planove. Nije želio da mi pokaže šansu, ali nikome ništa ne zamjeram”, govori mozzartsport.com.

Sliku sa drafta gde su te odabrali Voriorsi si opisao kao “jedan od najljepših momenata u životu”.

Nerealno. Stvarno. Ostvarenje sna. Mislio sam tada da sam završio posao, da ću biti NBA igrač do kraja života i to je to. Što se tiče same noći drafta, prije drafta sam bio na 20 dana sa različitim NBA timovima i bilo je planirano da ostanem i to veče. Da sam ostao, izašao bih na binu, dobio bih kačket, sve kako treba. Ali u zadnjem momentu su mi promijenili kartu jer su mislili da ću biti druga runda. I da je to – to.  Niko nije očekivao da ću biti u prvoj rundi i dočekao sam vijesti kod kuće. Sa porodicom. Na dva minuta prije nego što će se desiti, zvali su me i rekli da me je odabrao Golden Stejt, čestitali su mi. I meni je to bilo nerealno. Čekao sam na TV-u da vidim, da se uvjerim da se to stvarno desilo. I desilo se. Poslije su me zvali iz Golden Stejta i generalni menadžer i trener”.

Mora da je bilo teško za pojmiti kada si se odjednom našao u NBA timu. Jesi li uspio da se snađeš, da li je bilo teško?

Nerealno. Bio sam sa reprezentacijom na Evropskom i tamo sam kao ruki stigao posljednji. Oni su već počeli sa treninzima. Sletio sam tamo, bacili su me u hotel, a ja kao da sam pao sa Marsa.  I dalje me je džet-leg rokao. Odmah sam otišao na trening i upoznava se sa Karijem, Iguadalom, Tompsonom, Grinom, Bogutom. Sve je bilo kao san. Trebalo mi je nedelju-dvije da dođem sebi. Nisam imao nekoga da me usmjeri, da mi kaže šta vole kod igrača, šta im odgovara. Da vole da, kada nekoga draftuju, on provede cijelo ljeto tamo. Da budem tu kao svoj na svome. Napravio sam grešku što sam išao sa reprezentacijom te godine. Naravno, lijepo smo igrali, bili smo sedmi, plasirali se na SP. Ali što se mene tiče i moje karijere, bolje je bilo da sam odvojio to ljeto samo za NBA. Da im budem na oku. Da me vide. Nije bilo nekoga da me savjetuje”.

A kada si morao da kažeš Stefu Kariju da želiš da izađe iz igre da bi ti ušao?

Nisam znao da moram sam da se zamjenim s njima. Nisam imao odnos s Karijem i da mu kažem: Hej, Stef, hajde izađi iz igre. Bio sam tu tek pet dana. Trener mi je tada prišao i pitao me: ‘Da li ti planiraš da treniraš s nama?’ Ja sam navikao u Evropi da trener pravi izmjene. Tamo je bilo više individualno, kakav ti imaš stav prema treningu, prema drugima. A ja sam, po običaju, nekako stidljiv. Tako da mi je bilo teško i neprijatno da budem u toj situaciji. Ali poslije, kada sam se upoznao s njima, nije bilo problema”.

Jesi li ostao sa nekima od njih u kontaktu?
Sa nekima da. Sa Barnsom, on je tada bio u Golden Stejtu, sa Grinom se ponekad čujem, vidio sam ih sada na Olimpijskim igrama. I njega i Tompsona”.

Tada te je Klej pitao da igrate plejstejšn?
Jeste, a-ha-ha. On je opterećen time. Ali to su super momci. Prihvatili su me sjajno. Kao ruki moraš da ih slušaš  kada zahtijevaju nešto od tebe”.

Nosio si im sendviče?
Jesam, nosio sam sendviče, sokove, pred svako putovanje. Bio sam dobar ruki i nisam imao problema što se toga tiče”.

Da li je istina da si im pevao Šabanove pjesme na predstavljanju?

Istina je. Tradicija je da ruki na otvorenom treningu ima neki performans. Da odigraju nešto, otpjevaju. Kuzmić i ja smo pjevali. Kuzmić je pjevao Zvezdinu pjesmu, a ja Šabanovu. To mi je bilo nekako…”.

Šta si pjevao?
Pjevao sam ‘Još ovu noć’. Svidjelo im se, pokazao sam im kako da tapšu, ali su bili van ritma. Nisu razumjeli ništa, ali bilo je lijepo, dobro zezanje”.

Imao si tada i neke patike specijalne.

Da, da. Kada si u NBA, zovu te svi živi što rade patike, majice, dukseve… Javio mi se neki dečko da mi napravi posebne patike. Imao sam bijele patike i dao sam mu. I prvo što mi je palo na pamet je eto Hram Svetog Save i novi most kao simboli Beograda. Te patike nisam nosio, nisam igrao u njima, čuvam ih kod kuće”, kaže mozzartsport.com.

Razlike između NBA i Evrope? Ti si svakako pozvan to da komentarišeš…

Glavna razlika su fizičke predispozicije igrača. Nije velika razlika, ali je glavna razlika. I jednostavno čitava košarka. Više je individualno, poslije dva pasa odmah ide jedan na jedan. U Evropi se dosta igra timski. Jednostavno, sve akcije koje se prave u sezoni su takve da u svakom trenutku svako može da napadne. A u NBA se tačno zna ko napada u kojoj akciji. Igra se na njega, jedan na jedan. To je isto velika razlika”.

Prošlu sezonu si završio kao drugi strijelac Evrolige sa 16,8 poena u proseku po utakmici. Koliko ti to znači?

Bili su De Kolo i Dončić ispred mene, ali sam skočio na drugo mjesto poslije Fajnal fora. Igrao sam dosta dobro u Evroligi i, što je meni jako bitno, imao sam oko pet asistencija. Igrao sam pleja na poziciji beka. Najbolja sezona u karijeri. Ne mogu da budem zadovoljniji”.

Kakva je situacija sada, da li si odlučio gdje ćeš nastaviti karijeru?
Svake godine sam sa Unikahom potpisivao novi ugovor. Jer sam igrao sve bolje i bolje. Prošle godine sam potpisao ugovor 1+1 sa mojom opcijom da mogu da raskinem ugovor. Mislim da je vrijeme da tu opciju iskoristim. Poslije ovako dobre sezone, interesovanje je veliko. Sve je više ekipa kojima treba bek koji kreira. Ima dosta timova koji su u opticaju. Znaš i sam, sačekaćemo da se sve lige završe. Onda ću sjesti sa menadžerom i odlučiti gdje ću nastaviti karijeru. Ali to sigurno neće biti Unikaha”, rekao je Nedović i dodao da će se sve znati u narednih petnaestak dana za mozzartsport.com.

Pominje se u javnosti Armani? Da li si razmišljao o njemu kao opciji?

Jesam. Kako ne. To je dobra opcija za mene. Koliko sam upoznat, prave dobar tim, dobar projekat. Ove godine će uključiti i stručni štab i igrački i sve će dići na viši nivo”.

Jesi pričao sa Vladom Micovim? On je u Milanu…

Jesam. Malo smo razgovarali, ne o temi mog prelaska u Armani, nego o sezoni, o tome kako mu se tamo dopada. Rekao mi je da je to NBA klub u Evropi što se tiče uslova. Samo su rezultati nedostajali. Ako odem tamo, nadam se da ćemo to da promenimo”.

Od kolega iz Španije smo čuli da je i Real Madrid bacio oko na tebe i da je razmišljao o tebi tokom sezone. Jesi li možda razmišljao kako bi bilo da obučeš dres Kraljevskog kluba?

Razmišljao sam, kako nisam. Što ovde naši kažu to je Kraljevski klub i on se ne odbija. Bila bi velika čast kada bih igrao za njih. To je najbolji klub u Španiji, ali i Evropi vjerovatno, što se tiče svega. Igrači se tretiraju kao kraljevi. Svi uslovi koje imaju su i za NBA standard nerealni. Hotel koji imaju, gdje igrači spavaju, prostorije… To sve izgleda svemirski! Nisam imao nikada konkretne kontakte sa njima, i ja sam samo čuo… Igrao sam dobro protiv njih. Ali ako se desi, to bi bilo zaista sjajno”.

Utisak je da si imao problema sa povredama u karijeri. Kako gledaš na sve to? Zbog njih nisi igrao na Svetskom prvenstvu 2014. niti na Evropskom prošle godine.

To je nešto najgore što sportisti može da se desi. Ali mislim da javnost ima pogrešnu sliku o mojim povredama, jer sam se povrijeđivao u lošim trenucima. Napukla mi je peta metatarzalna kost i zbog toga nisam igrao na Svjetskom prvenstvu. Prošle godine sam imao povredu ramena. To jesu bile ozbiljne povrede, ali to ne znači da sam bio povređen u sezonama u klubu. Ove godine sam imao dva izvrnuća zgloba, odigrao sam 95% utakmica tako da su me povrede zaobišle ove godine. Što sam stariji, shvatam koliko je važno brinuti o tijelu”.

Kakav ti je odnos sa selektorom Aleksandrom Đorđevićem? Njegov uticaj na tvoju karijeru, igru?
Sale je donio ludačku energiju u reprezentaciju sve sto je doživio kao igrač, sve te uspjehe, cijelu tu kulturu je nekako donio sa sobom, i prenio na ovu generaciju sada. Nije mogao bolji čovjek bolji trener da se nađe za taj posao. Mi odemo na pripreme na Kopaonik i poslije treninga sjednemo svi u lobi i slušamo Saletove priče iz njegove mladosti. Priče sa Draženom, Divcem to je stvarno nekako nerealno. Ulije ti motivaciju i snagu da izguraš pripreme i odigraš prvenstvo na najbolji način”.

Bilo je i manjih nesporazuma, ali to je prevaziđeno davno…
Mnogo je lakše raditi sa nekim mlađim trenerom koji je bliži nama nego sa old-skul trenerima. Nekako je uvijek računao na mene i kada nisam imao sjajne sezone. Imali smo mali nesporazum prije Olimpijskih igara na kvalifikacionom turniru, ali tu sam ja pogriješio, tu sam ja bio kriv”.

Šta je bio problem?
Oko onog izlaska jednog, mislim, totalna glupost, ali jednostavno je trebalo drugačije da se postavim. I nekako sam cijelo  to ljeto imao gorčinu što se to dogodilo. Nisam želio da se to desi, ali to je sada sve iza nas. Redovno se čujemo i kada nema reprezentativnih okupljanja. Kada odigram dobro, on mi pošalje poruku, zaista mi znači što imam njega u svom korneru, da se izrazim bokserski. Znači mi njegova podrška i to što vjeruje u mene… Dugujem reprezentaciji, dugujem njemu, dugujem da odigram dobro jedno prvenstvo, dugujem mu ove kvalifikacije velika mi je čast što igram za Srbiju”, kaže za mozzartsport.com.

Malo o fudbalu, koji je najaktuelniji ovih dana. Mnogi ne znaju da si ti vekiki navijač Juventusa. Otkud ta strast?
Živio sam u Italiji pet prelijepih godina, trenirao sam fudbal, dobio sam časopis i u njemu poster Del Pjera i od tog momenta se rodila ljubav prema Juventusu. Kada sam živio u Askoliju, Askoli je igrao Seriju A, otac me je vodio na tu utakmicu i od tada pratim Juventus na svakom koraku. Išao sam u Španiju da gledam Sevilja – Juventus. Još nisam bio u Torinu, na njihovom stadionu, ali mi je to velika želja. Biće prilike. Ako odem u Milano, u tom slučaju bi mi bilo na pola sata”, rekao je Nedović za mozzartsport.com uz osmijeh ne zaboravljajući za kraj ni da pruži podršku fudbalskoj reprezentaciji Srbije.

mozzartsport.com

 

DA LI STE PROČITALI?

Najnovije