Nakon apsolutnog debakla u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, oglasio se i Dino Rađa omiljenim putem preko društvenih mreža. Krivce je pronašao u – klubovima. Zanimljivo, Rađa tvrdi kako Hrvatska u svom najjačem sastavu više nije u vrhu europske košarke. Stvarno?

“Svaki rezultat je samo ogledalo rada u prošlosti. Tako da ovo što se dogodilo nije slučajno isto kao što nije slučajno da se to događa baš nama i tako već 20 i kusur godina. Svi zajedno tribamo konačno izvadit glave iz pijeska i početi realno gledati na stvari. Mi s najboljim igračima odavno nismo više vrh europske košarke, a bez njih smo još niže. Pogledajte utakmice protiv Poljske. Oni su fizički jači i spremniji od nas. Samo je bilo pitanje kada će nas slomiti. I s najboljim igračima i bez njih. Da ne govorim o Litvi i ostalima s vrha. Sukus svega je da triba puno više raditi. U prvom redu klubovi i igrači individualno.”

Savez je napravio sve, igrači dolaze nepripremljeni, klubovi ne rade dobro….

“Savez je u zadnjih par godina napravio dosta stvari za poboljšanje, ali bez suradnje klubova nećemo naprijed. Liga je do prije dvije godine trajala dva mjeseca, a zaštićeno godište je iskorištavano da ti isti klinci rade manje jer mora igrati, a ne da bi kroz igru napredovali. Igrači po reprezentacijama borave dva mjeseca godišnje, a sve drugo su po klubovima. Na pripreme dolaze neadekvatno pripremljeni pa je nemoguće mijenjati navike u kratkom roku. I da smo uspjeli nekim slučajem otići dalje, moje bi mišljenje bilo isto. Kad sam prije godinu i po dana rekao javno da trebamo krenuti iz početka s U20 selekcijom pojačanom s par iskusnijih javnost me dočekala na nož kao idiota. Ja samo odavno realno gledam na stanje stvari i znam da je skoro nemoguće promjeniti navike starih igrača nego da se treba okrenuti mlađim generacijama i odgajati ih pravilnije. Ne zato što sam ja nešto posebno pametan nego zato što sam sve to prošao na svojoj koži i znam što me dovelo tamo di sam stigao. Samo i isključivo krvavi rad, red i disciplina te odricanje od normalnog života. To je jedini put naprijed.”

I onda finiširanje u stilu.

“I možemo Stojko i ja otići, može doći sveti Ivan Pavao za predsjednika i trenera, ali nećemo milimetar naprijed ako se ne počne raditi puno bolje. Svaki klinac se treba pogledati u ogledalo i reći šta hoće. Svaki klub će morati isto tako drastično unaprijediti rad. I zato apeliram na svih da ovo ne shvate kao skidanje odgovornosti jer i mi u savezu uzimamo svoj dio na leđa nego kao put za izaći iz svega ovog stanja. Vrijeme generacije 92’ je odavno prošlo, ali ta generacija zna jako dobro što je dovelo do osvajanja 10 medalja u 10 godina. Pitanje je samo tko se hoće do kraja žrtvovati u krajnjem slučaju za sebe pa tek onda za klubove i reprezentaciju.”

sportnet.rtl.hr

PODIJELI