HomeVremeplovRađina lekcija: Nakon Atine bez dana odmora, Stara Planina, Igman i skakaonica,...

Rađina lekcija: Nakon Atine bez dana odmora, Stara Planina, Igman i skakaonica, pa kako onda ‘neš’ biti igrač

To lito je obilježilo početak moje reprezentativne seniorske karijere. Kresšo Ćosić je te godine pozva nas 4 juniora na pripreme. Tonija, Divca, Đorđevića i mene. I sva četvorica smo izborili misto u 12. Nismo tada imali vodeće uloge, ali to iskustvo je bilo neprocjenjivo.

Pripreme na planini, turnire, sve živo proć sa veteranima ka šta su bili Raša Radovanović, Zoran Radović i Goran Grbović se nenmože izmirit. Ne samo treninzi. nego i njihovo ponašanje na utakmicama. i generalno je za nas bila velika škola.

Rašo je bija veliki zajebant i veliki igrač, a Zoki i Grba su bila dva lika koji su svojon energijon i fizikalijama davali ton. Kad te njih dvoje uvate čuvat izađeš modrih ruku s treninga. To lito radit s Krešon je također bilo neprocjenjivo.
Jedan dan na pripremama trčimo ujutro neku rutu na stadionu u krug. Da bi povećali krug ide se iza tribina, koje su jedno dva metra visok nasip sa gredama za sidit. Tako da kad trčiš samo se glava vidi. Kad smo odmakli od Kreše, kaže Rašo nama: “Sad svi hodamo i klimajte glavama ka da se trči”. Mi klinci naravno umirali od smija, dok Krešo nije skužija. “Gospodoooooo. Vidim vaaaaas”.
Na prvenstvu se domaćine Grke guralo na sve strane. Ja se nisan naigra, osin Rumunjske i Poljske, sve do polufinala kad san igron slučaja zbog faulova bukvalno sam sebe uveja u igru na samom kraju kad su se parale gaće. O tome san već pisa u priči o Ćosi. Utakmica s Rumunjima u 9 ujutro. U dvorani oni, mi, službene osobe, dvi čistačice i dva pandura. Buđenje u 6. Krešo ide od sobe do sobe i svih tira pod tuš i pali ladnu vodu. Express buđenje.

Sve skupa mi je bilo ogromno iskustvo s klupe gledat. Igrat u Grčkoj protiv domaćina se ne može ničim opisat. Takvo gađanje i vriđanje ne postoji nigdi. Za medalju smo igrali sa Španjolcima, a oni dobili Ruse. Pa sad vi meni objasnite zašto su nama razbili cili autobus kad smo se vraćali u hotel! Pola stakala, i onda pljucanje. A policija sa strane gleda. Triba i to doživit. A u dvorani, dok smo gledali finale, neki od nas su navijali za Ruse, a neki za Grke. Kad bi se ruska strana veselila, bukvalno bi panduri skočili na njih da budu mirni jer će oni reagirat.

U hotelu na krovu je bija bazen di bi dolazili u slobodno vrime jer nije bilo poželjno baš šetat gradon i sretat grčke navijače. Kad bi nešto tili platit, Rašo bi reka nemojte, ja ću, na sobu predsjednika Saveza. Mi klinci smo mislili da je takav dogovor dok nismo skužili da je in potpisiva u njegovo ime cilu ekipu 10 dana. Na dan odlaska svi na recepciji plaćaju račune, kad čuješ predajednika Nebojšu Popovića kako urla. Ovi mu pokazuju potpisane račune, i ovaj kaže da nije njegov potpis, ali je na kraju sve platija a mi se smijali sa strane.
Nakon prvenstva nas četvorica direktno na pripreme za Bormio. Ponovo planina i sve šta uz to ide. I to s velikin gušton. Bez dana odmora. Stara planina, pa Igman i skakaonica. I kako onda neš bit igrač.
I nikome nije palo na pamet otkazivat, ili glumit zvijezdu u juniorskoj ekipi.

KOŠ Magazin

DA LI STE PROČITALI?

Najnovije