Rođen je sa srčanom manom, sa dva metra i tri centimetra je igrao na poziciji plejmejkera i bio je poznat kao italijanski Toni Kukoč. U razgovoru za “Nezavisne” dvostruki šampion Evrope u košarci sa Olimpijom Rikardo Pitis govorio je o svojoj karijeri, idolima i najtežim protivnicima.

Pitis je rođen 1968. u evropskoj prijestonici mode Milanu. Odmah nakon rođenja drugog sina, sreću njegovih roditelja zamijenila je briga zbog problema sa srcem.

“Kao dijete nisam znao za taj problem, roditelji su to krili od mene jer nisu željeli da se plašim. Mnogo godina kasnije kada sam odrastao saznao sam da se radilo o komplikovanom zahvatu. Nakon operacije ljekari su mojoj majci rekli da mogu da imam normalan život i da bi bilo dobro da se bavim sportom kako bih razvio tijelo i podstakao što jači rad srca. Moj brat je stariji od mene sedam godina i igrao je košarku. Gledao sam ga kao idola pa sam i ja počeo da igram i nastavio sam to kroz narednih 30 godina. Bio sam viši od svojih vršnjaka, rođen da igram košarku iako to nisam odmah znao (smijeh)”, kazao je Pitis.

U prvi tim Olimpije ušao je sa 16 godina i oduševio publiku na Apeninima kreatorskim sposobnostima za dvometraša. Sjajno je kontrolisao loptu, šutirao sa perimetra, dijelio asistencije i dugim rukama krao lopte protivnicima. Za njegov stil igre zaslužna su dva igrača od kojih mu je jedan odmah bio saigrač.

“Moji idoli su bili Medžik Džonson i Majk Majk D'Entoni. Pokušavao sam da imitiram njihove pasove, način na koji šutiraju. Zato sam igrao plejmejkera iako sam bio viši od većine saigrača. To mi je bilo od velike pomoći kada sam prešao na krilo, jer sam imao vještine koje igrači na toj poziciji nemaju”, smatra Pitis.

Sa samo 19 godina bio je “X faktor” trijumfa Olimpije u finalu italijanskog prvenstva protiv Kazerte. Iste godine je osvojio i titulu prvaka Evrope, što će mu poći za rukom i naredne godine.

“Najdraži uspjeh mi je ta prva titula prvaka Italije. Bio je to sjajan tim sa Dinom Meneginom i D'Entonijem. Kada sam igrao s njim, osjećao sam se kao dijete u Diznilendu. To je bio maksimum mojih snova”, kaže Pitis.

S Olimpijom je ukupno osvojio četiri titule prvaka Italije da bi 1994. prešao u Beneton, s kojim je nacionalno prvenstvo osvojio još tri puta. Sa 31 godinom doživio je povredu desne ruke zbog koje više nije njome mogao da uspješno šutira slobodna bacanja. Prebacio je loptu u lijevu i sa linije penala ponovo bio uspješan.

“Bilo je veoma čudno jer sam to uspio u veoma kratkom periodu. Odlučio sam se na to u avgustu tokom predsezone, imao sam samo 45 dana da promijenim nešto što sam 25 godina radio desnom rukom. Bilo mi je nevjerovatno, ali funkcionisalo je”, rekao je jedan od najpoznatijih ol-raund igrača svih vremena na Starom kontinentu.

Četiri puta bio je najbolji kradljivac lopti Evrolige, što je i danas rekord. Iako je završio karijeru prije 14 godina, i dalje je najbolji kradljivac u istoriji prvenstva Italije. Kaže da mu je krađa lopte davala isto uzbuđenje i emociju kao kada postigne koš. S reprezentacijom Italije osvojio je srebrne medalje na Evropskim prvenstvima 1991. i 1997. Oba puta na putu se ispriječila Jugoslavija.

“Imali su nevjerovatne timove, na skali od jedan do deset koliko je teško igrati protiv njih, uvijek bih dao ocjenu 11. U Italiji smo Jugoslaviju zvali ‘crna zvijer’. U karijeri sam od prvog do posljednjeg šampionata gubio od njih. Da nije došlo do raspada zemlje, možda ne bi mogli pobijediti američki tim snova iz Barselone, ali bi se svakako mogli takmičiti s njima. Dražen Petrović je bio superiorna klasa. Osim njega, teško mi je bilo da zaustavim Predraga Danilovića. Bili su tu i Vlade Divac, Kukoč, Aleksandar Đorđević i Dino Rađa. Toliko sjajnih igrača na drugačijem nivou od svih drugih”, kaže Pitis.

Italijanska košarka nije na nivou na kojem je bila u njegovo vrijeme.

“Stanje je užasno, posebno zadnjih pet godina. Kriza je sa jedne strane ekonomska, jer nema investitora. Sa druge strane, pala je tehnička motivacija, što je još i gore. Nemamo konkurenatan nacionalni tim s ostalima u Evropi. Sada to pomalo raste od kada je Romeo Saketi selektor. On pokušava da razvije mlade igrače, ali potrajaće dugo dok podignemo nivo košarke. Ima nekoliko igrača u prvenstvu Italije, ali nam treba mnogo više dok postanemo konkurentni. Boša (Bogdan) Tanjević, koji je sada direktor svih selekcija, nam sigurno može pomoći”, kaže Pitis.

Đorđević je čovjek pobjeda

Rikardo Pitis je u Olimpiji tokom sezone 1993/1994. igrao sa današnjim selektorom reprezentacije Srbije Aleksandrom Đorđevićem kada je tim iz Milana osvojio Kup Radivoja Koraća. S nekadašnjim saigračem je i dalje u kontaktu.

“Saša (Đorđević) je jedan od najvećih s kojima sam ikada igrao. On je čovjek-pobjeda. Ima sve vještine jednog od najboljih igrača evropske košarkaške istorije. Dobri smo prijatelji iako smo, nažalost, igrali samo jednu sezonu zajedno. Bila je to sjajna godina, on je od mene činio boljeg igrača”, kazao je Pitis.

Fenerbahče favorit

Ovog vikenda igra se fajnal-for turnir košarkaške Evrolige u Beogradu, gdje se u polufinalima sastaju Fenerbahče – Žalgiris i CSKA – Real Madrid. Rikardo Pitis kao favorita za titulu vidi ekipu aktuelnog prvaka.

“Fenerbahče ima vrhunski tim i svakako je favorit. Žalgiris bi ipak mogao sve da iznenadi ukoliko njih prođe, biće to utakmica na jednu loptu. Žalgiris može pobijediti svakoga, trener Šarunas Jasikevičijus je to dokazao”, rekao je Pitis.

Slobodan manojlović /NN

PODIJELI