Mirko Novosel postavio me za trenera juniorske reprezentacije bivše SFRJ kada sam imao samo 26 godina. To je bio najljepši poklon koji sam dobio Bogdan Tanjević (70) simpatična je pojava u košarkaškom svijetu. Aktualni crnogorski izbornik poznat je ne samo po tome što je stručnjak trofejne karijere (bio je klupski i reprezentativni prvak Europe) i po tome što je jedan od najnačitanijih košarkaških trenera, nego i po tome što je strastveni i “neizlječivi” pušač. Nakon svake utakmice Boša se žuri zapaliti jednu i tek je onda spreman za obveze prema medijima.
Nažalost, u Cluju se nije uspio suzdržati do izlaska iz dvorane i cigaru je zapalio u svlačionici pa ga je Fiba kaznila s 1000 eura. Puno dugujem Mirku Tanjević je pušio u svlačionici nakon uvjerljive pobjede nad Mađarskom i to je nešto što je protiv pravila pa će Crnogorski košarkaški savez morati platiti tu kaznu. No, čak i ako Boša to bude morao sam platiti, kazna zasigurno neće promijeniti njegove navike. Uostalom, i naš razgovor s njim, njegov veći dio, odvio se na autobusnoj stanici ispred dvorane samo da bi Boša mogao zapaliti omiljenu cigaru.
A u tom razgovoru dotaknuli smo se Hrvata koji su na ovaj ili onaj način imali s njim doticaja, ili utjecaja na njegovu karijeru.
– Mirko Novosel postavio me za trenera juniorske reprezentacije bivše SFRJ kada sam imao samo 26 godina. To je bio najljepši poklon koji sam dobio i tom velikom čovjeku puno dugujem. Tanjević se rado sjeća i dvojice hrvatskih pokojnih košarkaških velikana, Dražena Petrovića i Krešimira Ćosića. – Dražena sam vodio na američku turneju 1981. kada je imao 17 godina. Otkrit ću vam jednu tajnu, gotovo sve sam bio dogovorio da ga dovedem u Trst, a trebalo se to zbiti one godine kada je otišao iz Cibone u Real.
No, umjesto da uđemo u A-1 talijansku ligu, mi smo ispali iz Druge lige. Za time jako žalim jer bili smo već dogovorili i iznos za četiri godine. I Draženovu bratu Aleksandru bio je izbornik, i to iste godine, premda se aktualni hrvatski izbornik toga ne sjeća. – Poručite mu da je ostario pa zato zaboravlja, a ja sam još mlad i ne zaboravljam ništa. Vodio sam ga 1981. na Univerzijadi u Bukureštu. Ovom čovjekoljupcu najveća sjeta u glasu osjeti se kada se sjeti Kreše Ćosića.
vecernji.ba
