Tomicu Zirojevića ljubitelji košarke u Bosni i Hercegovine pamte po odličnim partijama u dresu Borca, a potom Igokee i Zrinjskog.
U razgovoru za portal Bhbasket govorio je svojim košarkaškim počecima.
– Počeo sam u Famosu iz Hrasnice kod trenera Slavka Đukića. Vrlo brzo sam prešao u Bosnu kod trenera Mladena Ostojića. Zajedno u ekipi su bili Begović, Alihodžić, Marković, Bećiragic, Danilović i drugi. U Bosni sam proveo četiri godine, da bih poslije toga bio pozajmljen u Famos koji je sezone 1986. godine igrao prvu B ligu Jugoslavije. Tada se vratio i pokojni Sabit Hadžic, Bosiočić, i bila je to jedna kvalitetna ekipa.
U kojem vam je klubu bilo najljepše?
– Svaki klub nosi neke posebne uspomene. Naprimjer kada sam došao u Borac tada smo mogu slobodno reći bili hit u gradu. Prvi smo od klubova izašli u Evropu. Igrali smo Kup Radivoja Koraća. Dvorana Borik je bila puna, tražila se karta više. Poslije toga sam prešao u Igokeu. Od malog kluba na čelu sa Miloradom Dodikom, Milošem Čubrilovicem i sa tadasnjim saigračima Grgićem, Petkovićem, Parežaninom mi udaramo temelje, ako mogu tako da kažem, današnje Igokee. Pobjeđujemo Borac koji je tada bio neprikosnoven, osvajamo Kup RS, Prvenstvo RS. To su bile nezaboravne utakmice sa po 5000 gledalaca.
Bili ste jedan od najboljih igrača prvih sezona zajedničke lige BiH, koje utakmice su vam ostale u posebnom sjećanju?
– Uvijek je bilo dobro igrati u Širokom, Tuzli, Zenici, a posebno u Skenderiji. Moram napomenuti da je lijep period mog igranja bio i u Zrinjskom iz Mostara.
Kakva je budućnost bh. košarke u čemu je spas?
– Budućnost bh.košarke zavisi od gradova, republike, da se zna ko je ko kao nekada Bosna, a ne da te klubove vode neki ljudi koji veze nemaju sa sportom. Treba se okrenuti mladim snagama. Evo došao je Teletović. Bilo bi lijepo da se napravi u svakom gradu po jedan pravi klub, a ostali (škole košarke) po piramidi da rade za taj klub, da se prave igrači i treneri. Onda će i ti momci da grizu, da dođu do tog kluba, a potom i do reprezentacije, da im bude čast da igraju za reprezentaciju. Da bi sve to bilo kako treba tu se moraju posložiti i finansije, jer bogati klubovi iz regiona iz Evrope zbog lošijih finansija ovdje odvode mlade momke. Trebalo bi da se napravi sistem da ta djeca ostanu ovdje da se sa njima radi.
Kako ste danas vezani za košarku?
– Danas sam vezan za košarku tako što odem da pogledam utakmice i osnovao sam zajedno sa mojim prijateljem Daliborom Stuparom “Košarkaski kamp Kozara” koji je ljetos okupio veliki broj djece. Sada sam se fokusirao na kamp pa ćemo vidjeti za dalje.
Koji su najzaslužniji treneri za vašu karijeru?
– Promjenio sam mnogo trenera u karijeri. Ne bih posebno izdvajao nekoga. Recimo Slavko Đukic i Mladen Ostojić oni su bili ti prvi koji su me u startu učili i prenijeli ljubav prema košarci, zaključio je Zirojević.
V.B/R.BH.
