Treća priča o učešćima naše reprezentacije na smotrama najboljih reprezentacija Evrope može se nazvati dođoh, vidjeh i odoh kući praznih ruku. Iako smo tih godina nekako uspijevali da se plasiramo na Evropska prvenstva 2001, 2003 godine, tamo smo bili samo prolaznici i redovno smo ostajali praznih ruku.
To je period kada se i Košarkaški savez BiH ujedinjuje, te imamo reprezentaciju za koju igraju i igrači iz KS RS i KS HB. Ujedinjenje saveza i pokretanja zajedničke lige nije išlo lako, postojao je i otpor prema igračima koji su odlučili obući dres reprezentacije BiH, ali sve to nam je, ipak, davalo nadu da će i reprezentacija da napreduje i da bude jača. Isto tako, to je i vrijeme kada treneri sarajevske Bosne automatizmom preuzimaju i kormilo državnog tima, Sabita Hadžića nasljeđuje Draško Prodanović, a nakon njega stiže Mensur Bajramović.
Evropsko prvenstvo 2001. godine u Turskoj izborili smo nakon kvalifikacija u kojima smo u okviru grupe C “teškom mukom” zauzeli drugo mjesto iza selekcije Izraela, te se nekako plasirali na EP.
Još uvijek nam je u pamćenju dramatična utakmica u prepunom tuzlanskom Mejdanu kada nam je Bugarin Lyubomir Minchev “utrpao” 33 poena i zamalo pokvario debi Damira Mršića, inače rođenog Tuzlaka, u dresu Bosne i Hercegovine.
Na Eurobasketu 2001, našli smo se u grupi B, igrano je u turskom ljetovalištu Antaliji, koju su tih godina otkrivali bosanskohercegovački turisti. Nažalost, bio je to loš nastup naše reprezentacije, najprije poraz od Rusije 63:83, zatim od Italije 66:99 i na kraju protiv Grčke 77:101.
Ta utakmica je vjerovatno ušla u istoriju, pošto smo završili utakmicu sa samo dva igrača na terenu nakon masovne tučnjave sa Grcima, kada su naši igrači sa klupe sudjelovali u “šaketanju”, te su prema pravilima svi isključeni, izuzev Terzića i Suljanovića koji su odigrali do kraja utakmice 2 na 5 protiv Grka. Bio je to i posljednji nastup njih dvojice u reprezentativnom dresu, iako su tada imali Terzić 23, a Suljanović samo 22 godine.
Titulu tada uzima Jugolavija, pobjedivši u finalu domaćina Tursku što je bila posljednja titula prvaka Evrope za tu košarkašku silu, koja uskoro nastavlja kao Srbija i Crna Gora, te zatim Srbija. Treći su tada bili Španjolci za koje su igrali golobradi Gasol i Navarro, igrači koji će nekoliko godina nakon toga početi jednu od najizraženijih dominacija u evropskoj košarci ikada.
Za Evropsko prvenstvo 2003. godine prolazimo zaista teške kvalifikacija i osvajamo treće mjesto u grupi C iza selekcija Njemačke i Hrvatske, što nam je bilo dovoljno za još jedan Eurobasket, ovaj put na sjeveru Evrope.
I u tom kvalifikacionom ciklusu ponovo igramo odlučujuću utakmicu u tuzlanskom Mejdanu. Sjajna utakmica, odlična igra i fenomenalna publika, za odlučujuću pobjedu protiv Makedonije, koji su za te kvalifikacije u reprezentaciju vratili i legendarnog Naumovskog. Pobjeda u nikad punijem hramu košarke u Tuzli, a nakon toga i pobjeda u Njemačkoj, ovjerili su naš plasman na EP.
Interesantno je da za naš tim u kvalifikacijama debituje i prvi “stranac”, miljenik publike u Tuzli, Terrel Castle, popularni “Teri Bosanac”.
Samo prvenstvo nije ponudilo ništa bolji rezultat nego ono dvije godine prije, na EP odlazimo bez kapitena Markovića i sjajnog Firića, a igrali smo u grupi A u gradu smještenom na samom sjeveru Evrope, u Luleai, i tamo smo se prosto “zamrzli”.
Porazi od Italije 72:80, Francuske 76:98 i Slovenije 62:73 nas brzo šalju kući. Ta reprezentacija koja je bila spoj mladosti i iskustva, u kojoj je bilo nekoliko vrhunskih igrača poput Mršića i Mujezinovića, nije uspjevla nikako naći onu “hemiju” potrebnu da se napravi pravi rezultat.
Titulu na tom Eurobasketu osvaja Litvanija pobjedom nad Španijom u finalu, a treće mjesto “uzima” Italija.
