Moje putovanje sa pištaljkom započelo je prije 32 godine. Trenutno ovo je moja
26. sezona kao FIBA sudija. Sve je počelo u srednjoj školi i to su bili moji prvi koraci i susret sa svijetom suđenja, koji je evoluirao i rastao iz godine u godinu.

Tokom ovih godina shvatio sam jednu stvar: “SUĐENJE NIJE SAMO POSAO, TO JE NAČIN ŽIVOTA, STANJE UMA”.

ZAŠTO JE TAKO?

KONSTATNA EDUKACIJA

Čovjek je biće koje konstano uči i time nastoji da unaprijedi samog sebe, svoj
način života kao i okruženje u kojem živi a suđenje kao i svako drugo područje
našega života slično je tome.

Svaka utakmica tokom ovih godina je iskustvo koje je postalo dio “moje knjige
znanja”, moje košarkaske biblioteke. Kada tu biblioteku znanja i iskustva jednom
stvorimo, potrebno je istu neprestano dopunjavati novim informacijama i
iskustvima koja donose utakmice i život.

Vrlo je važno da tu biblioteku učiniti dostupnu svima i podijeliti svoje znanje i
iskustva sa svim drugim korisnicima, kolegama sudijama. Također, trebamo biti
spremni da pogledamo i druge biblioteke, saslušati njhove vlasnike bez obzira
da li su u pitanja sudije početnici ili sudije seniori. Bogata osoba je ona koja je
spreman dijeliti svoje znanje i iskustvo sa drugima a isto tako ga prihvatiti dok
siromašni i sebične osobe ga zadržavaju za sebe.

U sudijskom svijetu to znači “MORAMO DIJELITI SVOJE ZNANJE I
ISKUSTVO”.

VELIKA MOĆ DONOSI I OGROMNU ODGOVORNOST

Kad sam prvi put čuo ovu rečenicu u filmu SPIDER MAN (2002), počeo sam razmišljati što bi to značilo u svijetu suđenja. Svejsni smo moči sudijskog zvižduka i oglašavanjem istog dovodi da u utakmici STAJE SVE, ali jesmo li svjesni odgovornosti ŠTA TO ZNAČI?

Ponekad to zaboravimo i svoje greške prelako shvaćamo i prihavtamo, to jest tu svoju moć koristimo bez odgovornosti.

Stalno moramo imati u mislma sljedeće “ovo je naš posao i naši nadređeni vjeruju da isti možemo obaviti na najbolji mogući način “.

ŠTO ČINI ODLIČNOG SUDIJU?

Često sam si postavljao ovo pitanje i siguran sam da se sve svodi na radn etiku.

Sposobnost napornog rada nešto je što svi imamo u sebi od rođenja; spremnost dati svojih 100%; biti profesionalan u svom pristupu; ne odustajati dok se posao ne završi na terenu i van njega.

Tijekom svoje karijere analiziramo svaki aspekt suđenja i obično se pitamo: “Kako bih mogao postati bolji?”

Odgovor je “definisati realne ciljeve kako bi bili bolji i biti spreman naporno raditi na njihovom postizanju”. Sposobnost oporavka i bryog dizanja nakon neuspjeha osobina je snažnih i karakternih osoba , LJUDI KOJI NIKADA NE ODUSTAJU. Moramo prihvatiti činjenicu da nema napretka bez neuspjeha i moramo razviti vlastiti system kako bi
prevayisli svaki svoj neuspjeh i iz istog izašli jači i bolji.

OLIMPIJSKE IGRE TOKYO 2020

02 Mart 2020 godine u 08:13 od strane FIBA Odjela za sudije dobijam mail da sam jedan od 30 sudija određenih da sude košarkaški turnir na OI Tokyo 2020. Ni sam ne znam koliko sam puta otvorio isti mail dok nisam shvatio da je to stvarnost a ne san i da sam uspio nešto što je cilj svakog sportiste I sportskog radnika a to je učešče na OI.

Zbog pandemije Covid-19 OI Tokio su suspendovane za 2021 godinu tako su i nominacije za službena lica suspendovane.

Iako sam na pocetku bio jako razocaran, shvatio sam da u sezona 2020/2021 svojim sudjenjem treba da pokazem da zasluzujem nominaciju za OI a što se je potvrđeno 23 Marta 2021 u 14:12.

SAN SE POLAKO OSTVARUJE

Ono što mogu reči košarkaški turnir na OI Tokyo 2021 bio je vrhunski organizovan a same utakmice su pružile vrhunsku košarku. Učešće na OI je san svakog sportiste i sportskog radnika a suđenje utakmice Finala košrkaškog turnira OI za muškarce između SAD I Francuske je i više od toga.

Suditi utakmice ¼ finala, ½ finala i finala pomenutog turnira je velika čast i odgovornost a tog 07 Augusta 2021 kada sam izasao na teren Saitama Super Arene i vidio sve te košarkaške magove Duranta, Lillarda, Tatuma trenera Popovića na jednoj, Goberta, Fourniera, Batuma trenera Colea na drugoj strani ponosnijeg Bosanca i Hercegovca
od mene na ovoj planeti nije e bilo. Vrhunski igrači i treneri vas dovedu u stadij da je utakmica u jednom trenutak usporeni snimak, jedinstveni užitak.

KAO ŠTO SAM VEć JEDNOM REKAO I NAPISAO SUĐENJE NIJE SAMO POSAO, TO JE NAČIN ŽIVOTA, STANJE UMA NA KRAJU

Moram priznati da sve ovo ne bih mogao ostvariti da nije bilo pomoći i razumijevanja drugih, ljudi iz mog ‘sudijskog života mojih kolega’, kao ni moje obitelji i bliskih prijatelja.

Trebali bismo učiti o sudija, zajedno sa ljudima oko nas, su sudijama, gledaocima, igračima, trenerima i svima drugima koji su spremni poboljšati naše suđenje.

TREBAMO BITI UPORNI U SVOM RADU, NE ODUSTAJATI I UČINITI SVE DA KONSTATNO NAPREDUJEMO, JER NIKAD NE ZNAMO TKO GLEDA ILI ŠTO ĆE KOŠARKA OD NAS TREBATI!

ADEMIR ZURAPOVIĆ / STRUČNI ČASOPIS “SVIJET KOŠARKE”

Leave a Reply