Proslavljeni košarkaš Aleksandar Saša Đorđević, aktuelni je selektor reprezentacije Srbije i trener minhenskog Bayerna.
Uoci odlaska na Eurobasket, Đorđević je dao opširan intervju za Sport klub u kojem je između ostalog govorio i o Mirzi Delibašiću, Emiru Mutapčiću, ali i strogom profesoru Aci Nikoliću, odnosu sa hrvatskim igračima Kukočem, Rađom…
“Sjećam se 1995. godine, SR Jugoslavija pod sankcijama, ne znamo da li ćemo igrati Eurobasket u Grčkoj te godine. U posljednji trenutak dobijemo informaciju da idemo u Sofiju, gdje ćemo igrati mini kvalifikacioni turnir, a pobjednik će ići na EP” priča Đorđević i nastavlja:
“U Sofiji su nam protivnici Bosna i Hercegovina i Bugarska. Bosna nije htjela protiv nas da igra, to je jasno bila politička odluka, ali mi smo bili sretni što smo u hotelu vidjeli neke prijatelje. Sjećam se Mirzi Delibašiću sam se obradovao, dao sam mu neke pare da ponese mojim rođacima u Sarajevo. Vidio sam i legendu jugoslovenske košarke Emira Mutapčića, koji mi je sad pomoćnik u Bayernu. Ostalo je da odigramo sa Bugarskom, a mi smo jedva pobijedili i plasirali se na Eurobasket koji smo i osvojili pobjedom u finalu nad Litvanijom.”
Ispričao je Đorđević i jedan detalj nakon Partizanovog osvajanja titule prvaka Evrope u Istanbulu 1992.godine upravo njegovom tricom protiv Jouventuta.
“Mi poslije utakmice na večeri i malo smo se opustili, sretni jer smo postali prvaci Evrope. U tom trenutku Ivo Nakić se nešto igrao sa čašom i ona mu ispadne i razbije se. I tada ustane sa stolice pokojni profesor Aca Nikolić (jedan od najvećih košarkaških autoriteta svih vremena u Jugoslaviji op.a.) i prodere se: “šta se zezate, jeste li normalni. Mislite da ste završili posao ako ste ovdje pobijedili, a narednu igramo sa tuzlanskom Slobodom, hoćete da nas razbiju”. Mi smo ga u čudu gledali, ne vjerujući da nas plaši Sloboda Ditom, a mi uzeli evropsku titulu”
Godine 1995. SR Jugoslavija i Hrvatska još uvijek bile u ratu, što se vidjelo i na odnosima između košarkaša na EP-u u Grčkoj. Javno, tvrdi Đorđević, nisu željeli biti zajedno, ali su se privatno ipak družili.
“Kad su Hrvati došli u Atinu 1995. godine, njihov stol za ručak je bio skroz desno u uglu, a naš skroz u lijevom uglu. Između nas je bila “Evropska unija” tako smo se šalili, ekipe Španjlije, Švedske i njihovi stolovi. U trenutku kada su ulazili u hotel, Dino Rađa je prolazio pored nas i samo je tiho dobacio: “Mi smo gore na drugom katu, dođite da se pozdravimo kao ljudi”. Onako se on sakrije, uđe u lift, mi za njim na drugi kat i tamo se krenemo grliti i ljubiti tri puta da njega ne bi vidjeli u hodniku da se pozdravlja s nama”, prepričao je Đorđević.
Prisjetio se i jednog od prvih susreta susreta sa Bogdanom Tanjevićem.
“Bilo je to na Ilidži, ja sam bio dječak, a Boša je bio legenda, trener koji je s Bosnom osvojio titulu prvaka Evrope. Jednom me je pozvao za vrijeme treninga “mali, dođi ovamo, dođi ovamo stani pored mene da vidim koliki si”. Ja sam stao, a on me odmjerio i rekao: “dobro je, viši si od mene, možeš ostati”. Poznato je da je Boša volio visoke playmakere, sjetimo se samo Bodiroge, koga je Tanjević lansirao u svijet košarke”.
