Legendarni srbijanski košarkaš i trener Aleksandar Đorđević ponovo je uzburkao evropsku košarkašku javnost. Tokom boravka u Španiji, gdje mu je prestižni magazin “Gigantes” dodijelio priznanje za međunarodnu legendu, Đorđević je u razgovoru za tamošnje medije otvoreno govorio o svojoj budućnosti, mogućem povratku na trenersku klupu, ali i o zdravstvenim problemima koji su obilježili završnicu njegove karijere.
„Nemojte da se iznenadite ako me jednog dana vidite na nekom terenu. Imao sam ponude, neke sam odbio, druge se nisu realizovale. Veoma sam strpljiv. Nisam trener koji ide negdje samo da bi trenirao. Moram da budem uključen u projekat da bih prihvatio klupu“, poručio je Đorđević, jasno stavljajući do znanja da čeka pravi izazov.
Otkrio je i da je prošlog novembra imao drugu operaciju kuka, te da sada ima oba vještačka kuka. „To su ‘pokloni’ koje mi je ostavila igračka karijera. Još prije Olimpijskih igara u Seulu imao sam problem sa artrozom kuka. Bio je to težak period, nije bilo lako fizički se oporaviti“, kazao je nekadašnji as, naglasivši da su brojne povrede bile cijena vrhunskog sporta.
Đorđević je poseban dio karijere vezao za Španiju, gdje je nastupao za velikane poput FC Barcelona Bàsquet i Real Madrid Baloncesto. Istakao je da s ponosom nosi i špansko državljanstvo, te da je snažno vezan za tu zemlju. „Jedna moja kćerka rođena je u Barseloni, druga u Madridu. Veoma sam zahvalan oba kluba i volio bih jednog dana da se vratim“, rekao je Đorđević, dodajući da profesionalizam uvijek mora biti ispred emocija.
Nezaobilazno pitanje bilo je i da li bi jednog dana mogao preuzeti KK Partizan, klub s kojim je 1992. godine osvojio titulu prvaka Evrope. „Sve je moguće, ali mora da bude pravi trenutak i prava prilika. Trenerski posao mjeri se po onome što ostavite iza sebe. Ako je tim bolji nego prije vašeg dolaska, onda ste uradili dobar posao“, poručio je Đorđević, ostavljajući vrata otvorena za eventualni povratak u crno-bijeli tabor.
Prisjetio se i najvažnijih trenutaka svoje igračke karijere – trojke u finalu Evrolige 1992. godine i koša za pobjedu protiv Hrvatske 1997. godine. „To su snovi svakog djeteta. Koš protiv Hrvatske imao je posebnu težinu zbog vremena kroz koje je naša zemlja prolazila. Ali kako kaže poslovica – kako seješ, tako žanješ. Moja karijera završila se promašenim šutem protiv Milana sa Fortitudom. To je bio moj karmički kraj“, zaključio je Đorđević.
Jedno je sigurno – ime Aleksandra Đorđevića i dalje izaziva pažnju gdje god se pojavi, a njegova eventualna odluka o povratku trenerskom poslu mogla bi biti jedna od najzanimljivijih priča evropske košarke u narednom periodu.
BSPH
