Četrnaesti dan mjeseca veljače obilježava se kao Dan zaljubljenih ili Valentinovo, a mi ćemo današnju objavu posvetiti jednoj malo drugačijoj ljubavi – Draženovoj ljubavi prema košarci i uspjehu. Ljubavi koja nije poznavala sentimentalnost.

Naime, na današnji dan 1989. godine Cibona je u svojoj dvorani ugostila madridski Real u prvoj utakmici polufinala Kupa pobjednika kupova. A u majici „Kraljevskog kluba“ s brojem pet na parket je istrčao on, miljenik zagrebačkih navijača i čovjek koji im je u posljednje četiri godine svojim predstavama donio toliko radosti te pregršt trofeja. Svoju privrženost Draženu 7 000 gledatelja pokazalo je već pri izlasku na teren, kada su ga dočekali gromoglasnim i dugotrajnim pljeskom. Isti takav aplauz ponovio se i nakon završetka utakmice, iako je Real slavio s 92:91, a Dražen postigao 38 poena. Njegova dva slobodna bacanja pri kraju utakmice pokazala su se prevagom na stranu Reala. Iako su ga dojučerašnji suigrači molili da promaši, s obzirom na to da su im u slučaju pobjede bile obećane premije, Dražen nije mario za to te je hladno pogodio oba.

Bio je to Dražen kakvog mnogi pamte – profesionalac do srži, pogleda usmjerenog samo prema novim pobjedama. Iako će novinarima priznati da je uoči predstavljanja imao „knedlu u grlu“ te istaknuti da doček koji mu je priredila zagrebačka publika nikada neće zaboraviti.

Možda je sve najbolje sažeo Aco, koji je bio jedan od onih koji su tijekom utakmice pokušavali zaustaviti košarkaškog Mozarta, a koji je novinarima kazao: „Ne vjerujem da će ikada više neki igrač pod Ciboninim krovom doživjeti što je Dražen doživio. Međutim, već od prvog zvuka sirene potvrdio je da svoje obaveze shvaća krajnje profesionalno. Ni jednog trenutka u njegovoj igri nije bilo mjesta za sentimentalnosti. Cijelu utakmicu odigrao je zrelo i racionalno.“

Dražen i košarka, ljubav čista i neraskidiva.
❤️🏀

Muzej Dražena Petrovića

Leave a Reply