Na kraju sezone 1976/77 Jugoplastika i Bosna završile su sa bilansom 23-3 tako da je o tituli odlučivala majstorica u Hali sportova na Novom Beogradu. Bosna je bila u prilici da prvi put osvoji titulu, pred kraj meča imala je 9 poena prednosti, ali su Splićani izjednačili a Damir Šolman je sa sirenom poslao titulu u Split. Jugoplastika je od jeseni igrala Kup šampiona, a u Kup Koraća otišli su druga Bosna, treći Partizan, četvrta Cibona i peti OKK Beograd. Praja Dalipagić je završio prvenstvo sa 904 poena, 34, 8 po meču. Plećaš je bio drugi strelac sa skoro 200 poena manje, treći Branko Kovačević (Metalac), četvrti Mirza Delibašić.

Dražen-Praja Dalipagić i Mirza Delibašić, uz još dosta majstora u dresovima Partizana i Bosne, biće protagonisti nezaboravnog finala u Kupu Koraća u sezoni 77/78. Poslije lakog prolaza u kvalifikacoionoj rundi (Partizan je izbacio Rojal Anderleht, a Bosna Istanbul Teknik Univerzitet) u četvrtfinalnim grupama bili su prvi sa bilansom 4-2. Najteži ispit bilo je polufinale. Partizan je eliminisao Huventud na čelu sa Mokom Slavnićem (109-114, 107-95), a Bosna je bila bolja od Olimpije Milano (76-79, 101-81).

Finale je bilo zakazano za 21. mart u Banjaluci. Dvorana “Borik” bila je krcata, oko 7.000 ljudi. Bosna je imala više navijača ali ni “crno-bijeli” nisu bili bez podrške. Sudili su Simon Motar (Belgija) i Ljubomir Kotleba (Čehoslovačka). Partizan je počeo bolje i poveo sa 17-3 i 19-9 u 7. minutu, ali posle Tanjevićevog tajmauta Bosna je sredila redove i već sredinom poluvremena povela 35-33. Od prvog trenutka igralo se atraktivno, oba tima pokazala su veliku preciznost. Posebno su raspoloženi bili Dalipagić, Kićanović i Marić na jednoj, odnosno Delibašić, Varajić i Radovanović na drugoj strani.

Na poluvremenu je bilo 54-47 za Bosnu, ali Partizan je brzo uhvatio priključak i do kraja se vodila velika, izjednačena borba. Partizan je bio bliži pobjedi jer je 30 sekundi prije kraja vodio 101-97, ali je Bosna izjednačila iskoristivši dvije greške Partizanovih igrača i preko Bosiočića i Đogića poravnala. Posle 40 minuta bilo je 101-101, a majstori na obje strane igrali su na “bis”još 5 minuta nastavka. Sarajlije su u dodatnih 5 minuta ušle oslabljene, bez Radovanovića i Varajića koji su imali po pet penala, a kada je petu ličnu dobio i Đogić – Partizanu je put ka pobjedi bio olakšan.

Meč su obilježili Dražen Dalipagić, strelac 48 poena, Dragan Kićanović (33), Miško Marić (21), Mirza Delibašić (32), Žarko Varajić (22) i Raša Radovanović (20), ali i svi ostali zaslužuju da budu pomenuti:

PARTIZAN: Dragan Todorić, Dragan Kićanović 33, Dražen Dalipagić 48, Boban Petrović 4, Miodrag Marić 21, Jadran Vujačić 11, Dušan Kerkez, Boris Beravs.Trener: Ranko Žeravica.

BOSNA: Sabit Hadžić, Mirza Delibašić 32, Boško Bosiočić 4, Žarko Varajić 22, Ratko Radovanović 20, Ante Djogić 10, Predrag Benaček, Svetislav Pešić 14, Rodjeni Krvavac 8.

Junak meča Dražen Dalipagić priznao je:

– Nikada se nisam toliko namučio za neki trofej. Bosna je bila veliki rival.

Bogdan Tanjević, trener Bosne, priznao je poraz, a objasnio ga je eliminacijom nekoliko igrača zbog 5 ličnih grešaka i nedostatkom snage pleja Svetislava Pešića koji je najveći dio meča odigrao odlično, ali je u finišu posustao.

Vilijam Džons, generalni sekretar FIBA, predao je Draženu Dalipagiću, kapitenu Partizana, pehar. Bilo je to tek 7. izdanje takmičenja koje je nosilo ime legendarnog strijelca Radivoja Koraća, i treća pobjeda jednog jugoslovenskog tima. Prvi osvajač bila je Lokomotiva iz Zagreba (današnja Cibona) i 1972, a Jugoplastika je bila najbolja 1976.

Bilo je to finale koje se pamti, prije svega zbog nekolicine velikih majstora koji će nekoliko mjeseci kasnije zajedno, u Manili, postati prvaci svijeta…

Vladimir Stojaković / kosmagazin.com

Odgovori