Legendarni bh. košarkaš, Nenad Marković sa porodicom je u Gaziantepu. U razgovoru za Bhbasket “pretresli” smo mnogobrojne košarkaške teme sa popularnim Nenom.

Gospodine Markoviću, kakva je situacija u Gaziantepu zbog pandemije koronavirusa?

Mi smo igrali duže od ostalih država, nakon čega je uslijedila odluka Košarkaške federacije Turske, na čelu Hidajetom Turkogluom, da se prvenstvo prekine. Savez može konačnu odluku donijeti samo uz dozvolu Ministarstva zdravlja i Ministarstva sporta. Nema policijskog sata, u kućnoj smo karanteni, ne rade kafići i restorani. Svi klubovi su za to da se prvenstvo ne nastavi.

Koliko ste zadovoljni rezultatima ove sezone sa Gazinatepom?

Nekako sam uvijek imao visoke standarde, pa rezultatski ne mogu biti zadovoljan. Iza nas je jedna izuzetno teška sezona, punu pehova. Teško je tako raditi i treneru i igračima. Veći dio prvenstva smo bili nekompletni. Kada smo dobili Fenerbahče, to je bila jedna od rijetkih utakmica koju smo bili u kompletnom sastavu. Bilo je i susreta kao recimo protiv Bešiktaša u Istanbulu, gdje smo izgubili dobijenu utakmicu. Igrali smo na dva fronta, to nas je baš koštalo. Kada sagledam kako se odvijala situacija, na kraju smo opet imali šansi za plasman završnicu prvenstva da se nastavilo.

U Gaziantepu ste treću sezonu, da li ostajete, kakav je dogovor sa klubom?

Ne bih vam mogao ništa konkretno reći. Ima dosta problema u klubovima. Mi smo upravo zbog finansijske situacije stavljeni pod fudbalski klub. Sigurno je da će se  zbog pandemije koronavirusa još odraziti na sport. Pitanje je da li će klub i postojati.

Bili ste trener u Endesa ligi, u čemu je razlika između španske i turske lige?

Sigurno je da razliku čini, što veći broj Evropljana igra u Španiji. Ograničili su broj stranaca na dva, u Turskoj je sada pet. Također Španci dovode mlade igrače sa svih strana, rade dobar skauting. Okrenuti su i skandinavskom područuju, jer imaju dobra iskustva. Dovoljno je da mladi košarkaš provede čini mi se godinu ili dvije u kadetima ili juniorima i da stekne status domaćeg košarkaša. Samim tim liga ima drugu dimenziju u odnosu na tursku, gdje je kvaliteta malo i pala.

Pratite li bh. reprezentaciju?

Da, naravno, gledao sam sa Grčkom, sa Latvijom nisam stigao. Rezultat je ok, uradili smo ono što smo trebali. Sada se treba fokusirati na nove susrete. Kontaktirao me i selektor Bosnić. Imamo kvalitetne mlade igrače. Priključenjem Nurkića i Muse sigurno da će selekcija drastično dobiti. Žao mi je samo što Musa nema više prilike da igra u Brooklynu. Prema mom mišljenju, bilo bi bolje za njega da je igra u nekom od klubova Eurolige ili Eurocupa, jer Musa je strašan potencijal.

Pobornik ste mladih igrača. Vi ste u svom mandatu kao selektor dali priliku Kikanoviću i Gordiću.

Mislim da su imali 18 ili 19 godina. Za Kikanovića sam znao iz Slobode. Raspitivao sam se za Gordića u Budućnosti putem mojih prijatelja Gavrila Pajovića i Dejana Radonjića. Dali su mi korisne informacije. Kada je došao na pripreme, Gordić je podsjećao ja Pabla Prigionija. Iako su tada neki u Savezu bili sumnjičavi, Gordić je kasnije svojim igrama pokazao svoj kvalitet. Kikanovića sam odmah stavio u petorku protiv Mađarske i bio je jedan od najboljih igrača utakmice.

Nekoliko godina kasnije preuzimate juniorsku selekciju. Možda bi to neki treneri gledali drugim očima, nakon A vrste da vode juniore?

To su da kažem malograđanske parole, nemam šta drugo reći. Meni je to sasvim normalno. Sa tadašnjim generalnim sekretarom Harunom Mahmutovićem dogovorio sam se za pet minuta. Postavili smo cilj koji smo i ostvarili. Bili smo prvaci Evropskog prvenstva B divizije i po prvi put se plasirali u A diviziju. Bila je to sjajna skupina momaka: Nurkić, Buza, Vrabac, Glogovac, Damjanović, Rikalo. Sjećam se također jednog momka Ahmedića koji je bio kao terminator.  Taj dril koji su oni izdržali, a često sam razgovarao sa kondicionim trenerom Osmanom Handžićem, bio je stvarno fenomenalan.

Jučer je bila godišnjica od titule evropskog prvaka Bosne, da li je to možda bio okidač da se bavite košarkom?

Ja sam bolesni Bosnaš. Obzirom na to da mi je otac bio u klupskim strukturama, vodio me i na gostovanja, gdje sam se potpuno zaljubio u košarku. Što se tiče titule, teško je opisati koliko to znači za grad i za državu. Trofej koji je brendirao Bosnu.

Studenti su se vratili u društvo najbolji bh. klubova. Koliko pratite situaciju u klubu?

Pratim redovno situaciju u klubu, drago mi je da se Bosna vratila. Problemi imaju duboke korijene. Bosna zaslužuje podršku Grada, Kantona. To mora biti zdrav projekat na duže staze u svakom segmentu. Zasukati rukave i raditi. Ljudi koji žele praviti Bosnu, neka pitaju Bošu Tanjevića. Taj čovjek će im reći na kako se to radi.

Vratit ćemo se na i na Vašu igračku karijeru. Bosna Vas je slala na posudbe BSK i Banjaluke i Igman sa Ilidže. Koliko je to značilo za sve što ste napravili u karijeri.

Neprocjenjivo iskustvo, tadašnja republička Liga BiH je bila puno jača nego današnja bh. liga. Izvrsni timovi poput Borca, Varde, Leotara, Drine itd. gdje jednostavno očvrsneš kao igrač. Mi smo i kao kadeti i juniori Bosne igrali zonsku ligu, recimo protiv Vraca, Alhosa, Olova. Mnogo, mnogo mi je značilo.

Čini se da današnji mladi igrači, ne prihvataju posudbe na taj način?

Danas je sve drugačije, pa i po tom pitanju. Danas djeca ne idu u školu da bi se kao posvetila treninzima. Ma, dajte molim vas! Pa mi smo imali dva treninga na dan i išli školu. Zar može biti igrač ako zapostavlja školu zbog treninga!

Kada ste spomenuli školu, koliko je školski sport, odnosno koliko su tadašnja prvenstva imala ulogu u Vašem napredovanju?

Reći ću da je to jedna posebna i jako važna stepenica. Meni su školska prvenstva bila kao svjetska! Ja sam ih tako doživljavao, kao i svi ostali. Jedva smo čekali takmičenje škola, koja su baš održavana svakog 6. aprila. Ponosan sam što sam sa svojom Osnovnom školom bio prvak, sa Trećom gimnazijom također. Sa Univerzitetom Sarajevo bili smo prvaci Jugoslavije u Nišu.

Niste bili nikada u omladinskim reprezentacijama bivše Jugoslavije? Draško Prodanović Vam je pružio priliku u sezoni 1989/90. Bili ste tada otkrovenje Bosne. Kao nagrada stigao je poziv od Dušana Ivkovića na pripreme za Svjetsko prvenstvo u Argentini. 

Nisam bio član, niti ikada pozivan ni na kontrolne treninge mlađih kategorija bivše Jugoslavije. Možda malo čudno, ali bilo je tako. Prodanović mi je ukazao te sezone povjerenje u jednom izuzetno jakom timu Bosne. Trudio sam se da priliku iskoristim. Poziv Ivkovića mi je u to vrijeme kao mladom igraču bio baš priznanje. Biti u društvu takvih košarkaša na pripremama mnogo mi je značilo. Nisam otišao u Argentinu, ali za moj dalji napredak to je bio izuzetan korak.

Vratite li kada film na utakmice bh. reprezentacije?

Vraćam film stalno, posebno kada gledam utakmice. Naježim se uvijek. Sjetim se svih okupljanja, koje sam jedva čekao. Najljepši dio moje karijere, puna Skenderija, Mejdan, podrška navijača na strani. Malo nam je falilo da napravimo rezultat. Sjećam se utakmica protiv izvrsnih reprezentacija Litvanije i Hrvatske. Kada smo dobili Litvance u gostima, počela se praviti euforija. Dok smo se pripremali za utakmicu sa Hrvatskom, Mirza Delibašić mi je i FIS-u rekao:˝Ovo me podsjeća na 1979. godinu˝. Ja sam se tada zamislio i u sebi govorio:˝Zar jedan Kinđe tako da mi kaže?”. Nisam mogao da vjerujem. Moje najbolje utakmice su bile za reprezentaciju. Jednostavno, najljepše doba života.

Kažete da ste jedva čekali okupljanja, danas nije tako, globalno kada se uzme odnos prema reprezentacijama?

Ne bih mogao biti na plaži dok moji drugovi treniraju. Ja sebe nisam mogao tako zamisliti, niti ostali moji saigrači. Niko nije mislio o povredama, samo smo čekali da se vidimo i da igramo za reprezentaciju. Međutim, kao što sam rekao, danas je drugačije. Mi smo prije sa  stipendijom i patikama bili mnogo sretniji.

Koliko ste zadovoljni svojom igračkoj karijerom?

Itekako sam zadovoljan. Igrao sam za četiri bivša prvaka Evrope: Bosnu, Joventut, Limoges i Olympijakos. Igrao sam za reprezentaciju, nastupao na Evropskim prvenstvima. Ispunjen sam u pravom smislu.

Nedim Salaharević

 

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here