OKK Rudar 2015 otvorio je ekspozituru svoje škole košarke u Teočaku. U ovoj rečenici ne bi bilo ništa neobično da školu košarke u Teočaku nije otvorio klub iz Ugljevika.
Kako manje-više u BiH sve počinje sa devedesetim godinama prošlog vijeka tako se i pričao o školi košarke naslanja na ratna događanja.
Ugljevik i Teočak su bili na suprotnim stranama, vođene su ljute bitke, ali je sport, košarka, još jednom pokazala kako ljude spaja.
U prilog ovom tekstu objavljujemo FB status koji je napisao Damir Husanović, nekadašnji košarkaš a danas profesor engleskog jezika.
…Negdje iza ovih najnovijh kamenih zidova mrznje, svjeze iskopanih rana i krvavih slika stradanja, i negdje iza duboko zakopanog zla koje jos uvijek duboko spava u nama nenormalnim balkanskim ljudima,mi jednostavno moramo dalje..srpski, OKK “Rudar 2015” Ugljevik, je, u medjuvremenu, osnovao skolu kosarke u, od oka i srca zaboravljenom bosnjackom Teocaku..dojucerasnji zvuci haubica i sijaca smrti po ovom casnom i malom mjestu na sjeveroistoku Bosne ,zamjenjeni su grajom djece i mirisom koznih lopti u tek renoviranoj skolskoj dvorani koja je adaptirana donacijom prekrasnih i predivnih prijatelja iz Austrije..Klincima je data prilika da nauce sta je sport i sta je u stvari zivot, kada ga dosanjate na sportskim terenima i lekcijama zdravog odrastanja uz magicnu igru pod obrucima.Kao dijete poginulog ratnog heroja imam svo pravo ovog svijeta da mrzim..izabrao sam da sanjam nesto bolje od toga,bilo to naivno ili ne..i da slike o zlocinima, potocima krvi i ubijanju moje domovine, koje su mi uvijek tu negdje na umu, zamjenim zahvalnoscu dobrim momcima iz Ugljevika koji ce nadam se,u malenom i prekrasnom Teocaku, sa sjajnom djecom, stvarati neke toplije price i ljepse uspomene nego sto su bile nase i njihove..sa djecom drugog imena i prezimena i drugacijih,a tako istih pogleda na zivot..sa djecom iste boje dragosti i topline i istog vedrog osmjeha..Neka uvijek zivi mir i dobro u ljudima!
