Maćehinski odnos države spram reprezentazivnih selekcija Bosne i Hercegovine i nije neka novina.
U konkretnom slučaju “so na rani” osjetili su članovi košarkaških reprezentacija, ali sudeći po istorjiji, koja je učiteljica života, oni nisu ni prvi ni posljednji koji su od vlastodržaca gurnuti u zapećak.
U trenucima dok slavimo juniorsko četvrto mjesto na EP i zlato kadeta na Olimpijadi mladih te dok čekamo nastup seniora na Eurobasketu u Francuskoj, slobodni smo konstatirati kako je košarkaškom sportu u BiH neophodna transparentnost.
Čuli smo od vladajućih persona u KS BiH kako ih je država zaboravila, ali minulih mjeseci od njih nismo čuli ni riječ, odnosno nije obznanjen pravilnik o izboru selektora, tokovima novca, odražavanju Skupštine KS BiH ili bilo kakav drugi izvještaj.
Ukoliko se žele trošiti budžetski (narodni) novci onda se tom narodu (čitaj košarkaškoj publici) mora položiti račun. Ne u bukvaalnom smislu, ali svakako da bi se trebalo odgovoriti na mnoštvo pitanja.
Također, ne treba zaboraviti kako je SDA kao državotvorna stranka po vertikali imasvoje kadrove koji odlučuju o finansiranju sporta. Denis Zvizdić, Fadil Novalić, Adil Osmanović…
Svi oni su iz SDA pa ako hoćete i Elmedin Konaković, prvi čovjek KS BiH i premijer kantona koji “žanje” većinu javnih prihoda u F BiH,
Epilog je jasan. KS BiH mora zaboraviti na patetiku i biti transparetniji, a stranačke kolege morale bi se dogovoriti o tome kako sport i reprezentacije BiH ne bi bili na margini.
E.D.S.
