Sloboda je večeras sasvim zasluženo poražena od Leotara. Pošto je riječ o velikom klubu sasvim normalno je da slijede kritike.

Piše: Edin Skokić, glavni i odgovorni urednik portala BHbasket

No, kada god sam o OKK Slobodi napisao tekst dočekali su me/nas dežurni komentatori kako bi me/nas prosvijetlili da to nije ona Sloboda.

Koja Sloboda? Javno sam priznao da sam i sam svojevremeno bio u zabludi u vremenu kada je izvršena transformacija KK Slobode u OKK Sloboda. Zašto? Da se to nije dogodilo košarke u Tuzli gotovo da ne bi bilo ni na mapi.

Zašto? Zato što je ona Sloboda Dita, pa onda Sloboda, bili pred gašenjem. Morate znati da je Sloboda ostala bez Dite mnogo prije nego što je došlo do transformacije iz KK u OKK.

Moraju postojati emocije prema KK Sloboda Diti. Zašto? Zato što je Sloboda pod tim nazivom ostvarila najbolje rezultate u historiji koja počinje 1946. godine kao KK Sloboda.

Dakle, prefiksi su se mijenjali jedino je vječna ostala “crveno-crna” boja. Prefiksi se mijenjaju i u drugim klubovima kako u BiH tako u regionu i inostranstvu. Nedavno je ugašen slavni Virtus iz Rima ali kada se nekada reaktivira to će biti opet ona “stari dobri Virtus”, a isto tako je nedavno KK Split na svom dresu ispisao naziv Jugoplastika koji asocira na dio povijesti kada je klub nosio ime KK Jugoplastika Split, a danas je samo KK Split.

Samo u Tuzli OKK za lokalne dušebrižnike koji se raduju porazu nije ona KK. Isti ti dušebrižnici nisu učinili ništa da spase toliko voljenu KK Sloboda Ditu od propadanja.

Bio sam svjedok tih vremena i kada sam pisao o problemima u KK Sloboda Diti dobijao sam prijetnje i uvrede sa tribina. Klub je tonuo u finansijsku dubiozu, ali je igrao u Evropi i Aba ligi. Zarad tri ili četiri sezone u Evropi i jedne u Aba ligi uništen je klub koji se zvao KK Sloboda Dita. Milionski dugovi su bili omča oko vrata i zna se koje ih napravio, ali niko nije smio napisati njegovo ime i prezime i uprijeti prsto. Niko izuzev tri novinara.

Znam i vrijeme kada je Žarko Vujović čupao klub iz “živog blata”. Borio se koliko je mogao, davao sve od sebe, ali je opet bio isložen kritikama opozicionara koji za Slobodu ne bi platili ni ulaznicu u iznosu od 3 KM.

Dara je prevršila mjeru 2011. godine i zbog toga se krenulo u transformaciju. Klub koji je dobio prefiks OKK i koji sutra, možda, može biti i KK, možda i KK Sloboda Dita ako kompanija “Bingo”, recimo, svoju fabriku odredi za generalnog sponzora, danas je klub bez dugova, a to je veoma bitna stavka. Pogledajte koliko rukovodstvo FK Sloboda ima problema sa dugovima i imat će ih još godinama. Ne vidimo da se iko svojski uhvatio za džep i pomogao FK Sloboda. Šta više bio je znatan broj onih koji su čekali i danas jedva čekaju gašenje kluba kako bi mogli piskarati po društvenim mrežama.

Taj klub, mislim na OKK, nije ostao nikom dužan, finansijski je stabilan, a, ono s čim se mogu složiti su problemi s rezultatima i turbulencije u posljednje dvije sezone. Klub sa budžetom koji je imao na raspolaganju i igračima koje je imao u rosteru je mogao i morao bolje.

Ipak, kontinuitet je postojao. U prvoj sezoni u eliti Sloboda je bila treća, ali se tada igrala Liga 4, a u Aba ligi smo imali Igokeu i Široki.

Sve naredne sezone, izuzev jedne, Sloboda je bila u polufinalu play-offa. Dva puta pod palicom Damira Mulaomerovića, te po jednom pod vodstvom Velimira Gašića i Josipa Pandže.

Jasno je da navijači žele trofeje, titule i upravo bi to premostilo jaz između prefiksa KK u OKK. Slobodi nasušno treba trofej. Slobodi, ali i Tuzli treba Aba liga ili evropska takmičenja i ekipa s m…. koja će biti ponos ovog grada.

Garantujem da bi u Mejdanu bilo ponovo 5.000 navijača kao što je bilo i prve godine po povratku u elitu kada je utakmice Slobode gledalo u prosjeku 3.000 gledatelja. To je prosjek koji je imala i KK Sloboda Dita. Pa bio sam ja na utakmicama sa Konjicem, Bošnjakom, Turbinom… kada je bilo po 50 ili 100 navijača, a klub se zvao KK Sloboda Dita.

Tuzla je grad koja priznaje rezultate, a rezultat treba OKK Slobodi.

U ovu sezonu se krenulo ambiciozno. Plan je bio vrh Aba lige 2. No, sezona je specifična. Oni dobronamjerni mogu odgledati utakmicu Slobode sa Sutjeskom na turniru Sabit Hadžić i Slobodu sa Leotarom večeras. Isti igrači, ali učinak dijametralno suprotan. Šta se dogodilo to će analizirati stručni štab i rukovodstvo.

Sloboda se od 1946. godine na ovamo nalazila u teškim situacijama bez obzira bila KK ili OKK. I Sloboda je opstala. Sloboda će opstati i nakon sadašnje krize rezultata i igre. No, napokon se moraju izvući pouke.

Previše sentimentalnosti i povjerenja prema onim koje dobro plaćate ne može biti. Jer ako su oni koji su plaćeni spremni da ukaljaju obraz kluba, obraz trenera koji je bio jedan od najboljih evropskih igrača svog vremena, onda morate staviti prst na čelo i zapitati se zbog čega takvim pojedincima vjerujete.

Ponavljam kako je Sloboda zahvaljujući sadašnjem rukovodstvu stabilan klub. Evo hipotetičko pitanje: Može li iko od lokalnih dušebrižnika uduplati budžet? Dići ga na milion ili dva?

Znam odgovor. Oni koji nemaju ili ne žele izdvojiti 3 KM za ulaznicu mogu samo koristiti savremene kanale komunikacije za degradaciju svih. Za degradaciju, recimo, i ovog portala koji je u regionalnim okvirima prepoznatljiv i priznat, a u tuzlanskim plaćenički i ko zna čijim vlasništvo. A lijepo piše ko je izdavač i ko su odgovorne osobe.

Tuzla je, čini mi se, takva sredina. Dovoljno je pročitati “Sjećanja” Meše Selimovića da spoznate mentalitet stanovnika ovog grada.

Digresija. Fudbalski klub Sloboda postoji više od stoljeća, a nema ni jedan trofej, odnosno ima samo jedan – Kup prvoligaša. Oni koji dolaze na Tušanj, a zauzvrat ne traže ništa i pošteno plate svoju ulaznicu, su najvjerniji navijači na planeti. Rijetki su klubovi poput FK Slobode, možda u Engleskoj, koji su doživjeli 100 godina, a nemaju trofej, ali imaju armiju poštenih navijača koji će tugovati, a ne likovati zbog poraza.

I KK Sloboda, bilo da je KK Sloboda, KK Sloboda Dita ili OKK Sloboda, naredne godine slavi 75. rođendan. Malo je klubova koji imaju takav kontinutet. Time se Tuzla treba ponositi, a ne da lokalni dušebriznici čekaju svaku priliku za postavljanje “virtualnih kuka”.

Zašto virtuelnih? Zato što u ofline svijetu nemaju hrabrosti da iznesu argumente već se skrivaju u mišije rupe.

Ovo je posljednji put da pričam i pišem o njima. Sloboda je ideja, Sloboda je način i smisao života. To momci koji su trenutno u OKK Sloboda nisu shvatili. Previše je egoista i narcisoida, a, po meni, i instagram igrača.

Za trenera i rukovodstvo ovo je jedno iskustvo više. Stvari se još uvijek mogu okrenuti u pravom smjeru, ali se Sloboda mora riješiti igračkih promašaja i potrefiti za 2 ili 3 provjerena igrača, pa makar ih i skuplje platili od trenutnih mogućnosti.

Mnogo “zla” sam se nagledao na sportskim terenima u Tuzli. Neću da pišem kome su sve psovali na Tušnju jer tih ljudi više nema među nama. A sve je bio plod ličnog nezadovoljstva i frustracije.

Da rezimiram. Iz moje perspektive gledano OKK treba trofej kako bi premostio jaz između KK i OKK. Slobodi treba Aba liga ili evropska takičenja kako bi se reaktivirao veliki dio pozitivne publike i iskrenih poklonika košarke. I Slobodi treba pojačan rad u omladinskoj školi. Negatora, dušebrižnika i svakojakih virtuelnih likova će uvijek biti, ali i nestati. Sloboda kao ideja, kao način i smisao života nadživjeti će sve nas.

E. Skokić

Leave a Reply