Prelistavam arhivu i naletih na fotografiju Nemanje Gordića, tada još uvijek golobradog mladića u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine. Nedavno sam pročitao i njegov intervju u beogradskim Večernjim novostima u kojem on govori o reprezentaciji BiH.

Piše: Edin Skokić, glavni i odgovorni urednik portala BHbasket

Doslovce je napisano i rečeno:

“Plejmejker Partizana je rođen u Mostaru, odrastao u Gacku, a sada živi na relaciji Beograd – Podgorica. – Takva je sudbina nas koji smo se zadesili na tom području u vrijeme rata. Mnogi ljudi kažu: “On je Bosanac”, jer ne znaju. Ja sam Srbin iz Hercegovine i tu nema nikakve zabune. Dobio sam poziv da igram za reprezentaciju BiH i sa ove tačke gledišta vidim da to nije bilo dobro za moju karijeru. Koštalo me je mnogo toga, ali nije mi žao, ponosno nosim dres zemlje u kojoj sam rođen… Prosto, kad igrate za nacionalni tim koji nije predodređen da pravi rezultate, ružno je da kažem, ali nemate koristi nikakve. Meni je karijera pošla uzlaznom putanjom kad sam uzeo slobodo ljeto, posvetio se sebi i individualnom radu sa Acom Matovićem. Da sam to uradio ranije, bio bih bolji igrač.”

Na konto izrečenog objavio sam fotografiju na Facebook pageu BHbasket i napisao: “Prije 12 godina, tada još kao anonimus, igrao je za reprezentaciju BiH. Sada kada je zvijezda smatra da je to greška… Mi greške uvijek skupo plaćamo?

Očekivao sam salvu komentara jer je online takav medij sa dvosmjernom komunikacijom. Uglavnom su komentari bili da “pljujemo” igrača koji je dao najviše od svih koji su igrali u reprezentaciji BiH.

E upravo to da je dao najviše od svih u reprezentaciji BiH nagnalo me je da napišem ovaj tekst. Prvo da apsolviram izjavu Nemanje Gordića.

” Dobio sam poziv da igram za reprezentaciju BiH i sa ove tačke gledišta vidim da to nije bilo dobro za moju karijeru. Koštalo me je mnogo toga, ali nije mi žao, ponosno nosim dres zemlje u kojoj sam rođen…”.

Koštalo ga je mnogo toga, ali i nas. Neko je morao platiti sve te pripreme, odlaske na kvalifikacione utakmice i Eurobaskete. Prvi dio izjave mi mireše na ono kada neko nekom j… mater, a poslije kaže izvinjavam se, poštovao sam je.

U ovom slučaju nacionalna reprezentacija je majka i ako si već igrao za nju poštuj je od početka do kraja bez obzira ko je u kojem mandatu bio u KS BiH.

“Prosto, kad igrate za nacionalni tim koji nije predodređen da pravi rezultate, ružno je da kažem, ali nemate koristi nikakve. Meni je karijera pošla uzlaznom putanjom kad sam uzeo slobodo ljeto, posvetio se sebi i individualnom radu sa Acom Matovićem.”

Znači naš tim kojeg je predvodio Mirza Teletović, a koji je u Sloveniji srušio Litavaniju i umalo se plasirao među osam nije predodređen da pravi rezultate. Nema tu nikakve koristi osim razigravanja, a Nemanja Gordić je se razigravao u Sloveniji, pa sam stoga jedne prilike objavio tekst: Dokle više Nemanja.

Dakle, njemu su valjale dvije sedmice rada sa Acom Matovićem, a ne mjeseci rada sa Aleksandrom Petrovićem, Duškom Ivanovićem, Damirom Mulaomerovićem…

Znamo da je lomio šaku u dresu reprezentacije BiH i da je bio zaboravljen, ali to nije razlog da se na zalasku karijere opsuje majka.

Sjetimo se kako nam je trebao kao žednom vode, a da je iz Podgorice slao informacije kako mu Budućnost ne dozovoljava. Budućnost se potom oglasila i rekla da mu dopušta dolazak u reprezentaciju. Umjesto u reprezentaciju otišao je na Majorku i objavljivao fotografije dok su se neki drugi, recimo Kikanović i Stipanović, kupali u znoju. Je li to ono najviše što je iko dao u reprezentaciji?

Sada dolazim do toga. Da li je Nemanja Gordić dao najviše za reprezentaciju BiH od svih igrača koji su igrali za nju. Smatram da sam kompetentan da pričam i pišem o tome jer reprezentaciju BiH pratim od 1993. godine i prvog Evropskog prventsva.

Da li je dao više od Sabahudina Dine Bilalovića, koji je bio najbolju strijelac EP u Njemačkoj?

Da li je dao više od Marija Primorca koji je bio drugi strijelac Eurobasketa 1993. godine i kada je Čapljinac igrao za BiH u najtežem periodu?

Da li je dao više od Nenada Markovića, Gordana Firića, Samira Lerića, Dževde Alihodžića i Adisa Bećiragića – članova naše možda i najlegendarnije petorke.

Da li je dao više od Azura Korlatovića koji se u dresu reprezentacije povrijedio kao i on, ali u sudaru sa Sabonisom.

Da li je dao više od Bariše Krasića koji je igrao za reprezentaciju BiH kada to i nije bilo popularno u zapadnoj Hercegovini?

Da li je dao više od Damira Mršića koji je čekao sve do 2001. godine da zaigra za BiH, a mogao je, recimo, igrati za Tursku?

Da li je dao više od Nedima Buze, koji je slomio nogu u dresu reprezentacije BiH?

I mogu tako do prekosutra.

Za reprezentaciju BiH se mora ginuti, davati svaki atom snage, a ne na kraju balade izjaviti: “Prosto, kad igrate za nacionalni tim koji nije predodređen da pravi rezultate, ružno je da kažem, ali nemate koristi nikakve.”

Da li je dao više od Nihada Đedovića? Kome se psuje mater na svakom koraku, valjda zato što je finansirao pripreme reprezentacije. Psuje mu se što je uzeo njemačko državljanstvo, a 90 odsto Bosanaca i Hercegovaca do 1. marta ove godine je upravo željelo to – njemačko državljanstvo, ali ne da igraju u Bayernu već da peru g…. u centrima za stare i nemoćne osobe.

Je li za to Nemanja Gordić dao najviše? Zato što je rekao da nije Bosanac, ali da je Srbin iz Hercegovine. To je njegovo lično i intimno opredijeljenje, ali je jasna poruka između redova, da ljudi griješe kada govore da je Bosanac jer je on hercegovački Srbin.

Gordiću, da ti nije bilo reprezentacije BiH nikada ne bi igrao na dva Eurobasketa, a nikada ni u mlađim kategorijama ne bi odigrao toliko utakmica. Možda bi sada na zalasku karijere zaigrao za Srbiju u nekoj od kombinacija, ali prije to nisi mogao ni sanjati.

Sad se kaješ. Narodna kaže da poslije j…. nema kajanja. Nisi dao ni izbliza toliko za reprezentaciju koliko si moga.

Kao recimo Elmedin Kikanović ili Andrija Stipanović. Znaš li šta su oni za tebe. Ružno je reći – sportski i moralni Mount everesti.

Apsolutno me ne interesuje hoćeš li ikada obući dres reprezentacije BiH, o tome odlučuju selektori, ali za mene nikad nećeš biti prije Nene, Firketa, Dine, Kikija, Stipana, Minje, Mikija… Nikad nećeš dati više od njih, sve da kreneš ispočetka.

 

1 COMMENT

  1. Slažem se Skoka, za repr igraš iz ljubavi, emocije, u kranjem slučaju to ti je obaveza i čast. Ali isto tako neopravdavam i one koji nisu igrali za BiH, ili su igrali za druge repr. Ustvari, oni su nam nebitni, pričajmo o našim herojima, Dini, Primorcu, Neni, Firketu, Dževdi, Krasi…i svima koji su iskreno davali sve od sebe da predstavljaju našu BiH.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here