Mnogo sam ovih dana posvetio vremena liku i djelu Mirze Delibašića – Kinđeta. O njemu čitam godinama, pregledao sam na stotine postojećih videozapisa i svaki novi razgovor sa njegovom savremenicima daju mi neviđenu inspiraciju i energiju da o najvećem sportisti Bosne i Hercegovine svih vremena napišem nešto novo.

Piše: Edin Skokić

Sutra je 9. januar – rođendan Mirze Delibašića. Unaprijed znamo na koji će način biti popunjeni medijski sadržaji, a da će se uzgred pomenuti godišnjica rođenja najboljeg sportiste naše domovine.

Ne želim u ravan dnevnopolitičkih prepucavanja dovesti lik i djelo Kinđeta. No, njegovi svjetonazori, ljubav prema ljudima, preziranje licemjera, rad, red, disciplina… sigurno mogu biti urneci za drušvena uređenja bilo koje države, pa tako i naše…

Nije Kinđe rođen i odrastao u “svili i kadifi”. Rođen je u kvartu gdje su se poštovali stariji, gdje su svi bili k’o jedan, gdje se cijenio rad, a ne ko ima kakvu štelu ili na kakvom su mu položaju roditelji.

Kinđe je genijalac, čovjek koji se jednom rađa, ali je i Kinđe, kao i sva druga djeca, išao u krađu komšijskih jabuka… Imao je svojih dječijih nestašluka, ali i svoje snove koje mu niko nije mogao ukrasti.

Osvajanje titula, odlazak u Real Madrida, plod je mukotrpnog dugogodišnjeg truda i rada.

Žao mi je što nisam upoznao njegovog prvog trenera Antu Ramljaka, koji je kao patriota i dragovoljac utkao život u temelje nezavisne Bosne i Hercegovine. Nikada sa Zdravkom Dugonjićem nisam prozborio ni riječ o Kinđetu, ali bit će prilike, neka nam je čika Dugi ži i zdrav.

Prvi treneri su kao očevi ili kao što su učiteljice druge majke. Zasigurno su Ramljak, Dugonjić, Meža… trasirali Kinđetov put ka svjetskim visinama kao prvi treneri/očevi.

Dosta je mladih koji će olako reći da su prošla Kinđetova vremena. Ne, ta vremena su neprolazna ako želite biti prije svega dobri ljudi i vrhunski košarkaši.

Ako na mladima svijet ostaje onda mladi sportisti svakog dana sebi moraju postaviti pitanje: Žele li biti košarkaši koji će osvajati trofeje ili tek puki prolaznici u košarci kao kraljici igara?

Ako žele biti košarkaši sa trofejima onda rad nema alternativu, kao ni treninzi poslije treninga na kojima je ostajao Kinđe. Da, ostajao je poslije treninga i šutirao, usavršavao svoje vještine. Imao je rijetko viđen talenat, ali sve što je postigao je plod dugogodišnjeg mukotrpnog rada.

Zamislite danas situaciju da u BiH imamo igrača koji obećava i da ima ponudu Partizana iz Beograda (prvoligaša) i, recimo, Igman Burha (drugoligaša). Ne trebam ni odgovarati koja bi se solucija odabrala.

Kinđe je bio na prekretnici: Partizan ili Bosna. Poslušao je savjet roditelja, ne menadžera, i otišao u Sarajevo.

Znam da je novo vrijeme, ali to ne znače da neke vrijednosti trebaju zaboraviti. Košarkaši se danas prodaju preko video zapisa, koriste suplemente… Ispod ovog teksta postavit ću samo jednu fotografiju, a svi koji čitate dobro otvorite oči i pogledajte atletsku građu dvojice genijalaca Mirze Delibašića, rođenog u Tuzli, i Dražena Dalipagića, rođenog u Mostaru.

Mladi se moraju okrenuti radu, čitati pozitivne stvari o onima koji su postali planetarno poznati, a ne “ganjati” zvijezde društvenih mreža i “ložiti” se na neartikulisane muzičke pravce i šiša barove.

Kinđe je bio kao i ostala djeca. S jednom trenerkom, jednim patikama, jednom majicom… Imao je svoje nestašluke, ali i snove. Snove vam niko ne može oduzeti, ali dok sanjate morate dobro znati da su u cijeloj priči rad, red i disciplina bez alternative.

E.Skokić

 

3 COMMENTS

  1. nije to naš tako… zar Mirza nije bio u Partizanu pa se vratio i onda otišao u Bosnu… znači ipakje otišao u Partizan prvo

  2. a drugo, trenera nema ko prije, niti državnih poslova pa da ti roditelji od toga mogu “normalno” živjeti, imalo se, a danas niti ičega, tako da je to tada tako bilo …

  3. i treće i zadnje, to jeste tačno za “odabrane” takozvane talente, to stoji, birani su na osnovu skoka, visine…nije se gledalo na vještinu, srce, upornost, posvećenost…a i vi ste ih ovdje gurali…cijeli sistem ne valja…jbg zato je Partizan i dalje Partizan a Tuzla Tuzla i muku muči svake sezone iznova…

Leave a Reply