Legendarni hrvatski košarkaš Dino Rađa (54) poznat je da uvijek govori bez dlake na jeziku, pa mu nikada nije problem da govori ni o bivšoj državi koja se “raspala” prije više od tri decenije, ali zbog ratova i dalje nema mira na ovim prostorima i to ga posebno boli..

“Zaboli me više ku**c za rat. Za četnike i ustaše, za antivaksere i sve ljude ograničene pameti koji nam ne dopuštaju da živimo normalno”, rekao je Rađa u intervjuu za “Nedeljnik”.

“Zaboli me ko je prvi počeo, ko je više pogriješio. Odbijam da učestvujem u tim pričama, koje su samo hrana za idiote koji nemaju druge sreće nego da se mrze. Da mi je da vidim da puste ljude da normalno žive. Sjećam se kao da je bilo juče, sedamdesetih godina je malo dražih gostiju bilo od Nijemaca. Ej, Nijemci sa kojima smo ratovali 25 godina ranije, bili su nam dragi gosti, a danas, 30 godina od rata ljudi i dalje hrane svoje duše tim pričama”.

Čuveni košarkaš iz Splita poručuje da je vrijeme da ljudi stave prst na čelo i pomire se sa komšijama.

“Biramo da živimo kao psi, a ne kao ljudi. I to me ubija. Zato neću više da govorim o tome”, jasno je poručio Rađa koji je oduvijek zagovarao pomirenje na prostorima bivše Jugoslavije i inače ima odličan odnos sa velikim brojem srpskih košarkaša, ali i drugih sportista.

Rađa je bio dio reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1988. godine u Seulu, dok je igrao i za Hrvatsku kada su 1995. godine u Atini sišli sa podijuma.

Danas žali za tim i iz ove perspektive to ne bi ponovio, a žao mu je što nema više zajedničke reprezentacije.

“Uvjeren sam, da se Jugoslavija nije raspala, da bi bila vječni prvak Evrope. Znači od 1989. do 2225. godine nam ne bi niko prismrdio. Utakmica sa drim-timom iz 1992, hm, mislim da bismo to izgubili. Mi smo u toj utakmici bili tanki za još pet-šest igrača koji bi se mogli isprsiti i suprotstaviti, ali mislim da ni svi zajedno kao Jugoslavija ne bismo dobili taj tim”, rekao je Rađa i za kraj zaključio:

“A sve ostale američke timove poslije, mislim da bi bilo na jednu loptu i da bi često odlazila na našu stranu”.

Nedjeljnik

Leave a Reply