U historiji košarke veoma bitan podatak je da je 1948. godine KK Sloboda bila prvak BiH. Potom je u Slobodi dolazilo do raznih transformacija. Po nalogu ondašnje vlasti najbolji igrači (Karaman, Konrad i Kamenjašević ) su morali preći u sarajevski Milicionar.
Okosnicu daljeg razvoja kluba činili su Fuad Žunić, Tomo Pilić (već veterani) te Sead Dželić, Muharem Bešlagić, Firdus Džinić, Mujo i Rizo Baralić, Mišo Martinović i Ismet Salispahić.
Fuzijom sa KK Proleter igrači braća Škrobić, Berberović, N.Idrizović, Ramljak, Grdžić, Dugonjić, Stuhli, Stilinović i dr. KK Sloboda postaje jak i moćan klub u Jugoslaviji sa velikim ambicijama. Svaki klub koji je tada imao ozbiljne ambicije u razvoju, pored kvalitetne igračke baze morao imati kvalitetne trenere, prateće institucije (delegate u savezima) te kvalitetne i autorititativne košarkaške sudije.
Jedan od takvih je postao Sead Dželić, koji je svojim radom i ambicijama te poznavanjem košarkaških pravila uz tada stroge komisije Košarkaškog saveza Jugoslavije postao prvi savezni košarkaški sudija u Tuzli. Sa zvanjem saveznog sudije košarkaškog sudije počinje da sudi utakmice Prve savezne lige i ostalih republičkih liga. Poslije njega Tuzla je tada dobila još dvojicu saveznih košarkaških sudija Acu Panajotovića i Rajmonda Mezu.
Sa njima trojicom Tuzla je bila pandan sarajevskim saveznim košarkaškim sudijama Draganom Hofbauerom, Eduardom Grolingerom, Ljubišom Maksimovićem i Vladom Kaluzom.
Sead Dželić je svojim vrhunskim suđenjem bio omiljena ličnost u tuzlanskoj i bh. košarci, te su uz njega odgojeni vrhunski košarkaši i nove mlađe generacije košarkaških sudija.
Prestankom aktivnog bavljenja suđenjem postao delegat i kontrolor na utakmicama Prve savezne košarkaške lige Jugoslavije. Za svoj entuzijazam i profesionalan odnos prema suđenju i funkciji delegata Košarkaški Savezi Jugoslavije i BiH, često je nagrađivan najvećim priznanjima.
T.S.
