Šta mislite da je lako bilo generaciji fudbalera Slobode kada su 1969. godine krenuli za Titograd na utakmicu sa Budućnosti. Ulog je bio veliki. Pobjeda je vodila u Prvu ligu Jugoslavije. I?

Sloboda je pobijedila sa 3:0 na vrućem gostovanju. Ušla u ligu i ostala do kraja, sve do raspada SFRJ.

Nakon ovogodišnjih sezona tuzlanskih fudbalera, košarkaša, rukometaša…, u godini kada se slavi stoti rođendan Radničko-sportskog društva, evidentno je kako Sloboda nema više taj pobjednički mentalitet. Doduše rukometaši su se vratili u elitni rang, imaju ozbiljne planove u ligi, ali i kod njih se treba održati pobjednički mentalitet. Mejdan ne smije biti dvorana u kojoj će se lagano osvajati bodovi.

Tušanj gdje su nekad padali kao ljesa Partizan, Zvezda, Dinamo i Hajduk u ovoj sezoni je bio lagan plijen za Zvijezdu 09 iz Etno sela Stanišić, GOŠK iz Gabele, Mladost iz Doboja kod Kaknja, Krupu iz Krupe na Vrbasu… Bez obzira koliko novca bilo na raspolaganju, bez obzira na ostvareni cilj – opstanak, čuj Slobodin cilj opstanak u ovoj “šabaniji”, prodavanje ugleda se nije smjelo dopustiti.

Zvezda je pala na Tušnju 3:0 kada je bila prvak Evrope! Ali imao se pobjednički mentalitet. Tresle su se gaće kada treba zakoračiti na Tušanj. Danas je to lagano gostovanje za klubove koji dolaze iz mjesnih zajednica ili etno-sela.

I u košarci su se stvari promijenile. Partizan, Zvezda, Cibona, Galatasaray… u Mejdanu nisu znali na koji koš napadaju. A ove godine dođe Vogošća i “mlatne” Slobodu sa 24 poena razlike.

Gdje je pobjednički mentalitet? Te 1992. godine juniori Slobode su osvojili titulu SFRJ. Večeras gledamo juniore Slobode protiv Širokog. Sredinom treće dionice trener Mario Marjanović, potpuno opravdano, vrišti na time-outu i pita mladiće koji tek trebaju postati košarkaši: Hoćete li igrati?!

I igrali su, ali na kraju izgubili. To se ranijim generacijama nije moglo dogoditi. Svako od njih treba stati ujutro pred ogledalo i postaviti sebi samo jedno pitanje, odnosno mogućost izbora: Šiša bar ili košarka? Ne može i jedno i drugo, a bilo je i prvotimaca koji su “visili” po šiša barovima. Sportista, član Slobode, mora biti primjer svima od glave do pete.

Djeca koja dolaze moraju imati svoje idole. Ako smo mi uživali u akcijama Cvijana Miloševića, jer je bio naš Piksi, onda i mladi koji dolaze moraju naći igrača zbog kojeg će derati koljena da ga dostignu. Ne može, djeco draga, ovako.

Ne može Tuzla na sportskoj mapi biti grad prosječnosti ni u jednom sportu. Izdvojili smo tri. Fudbal kao najpopularniji, te košarku i rukomet u muškoj konkurenciji gdje su se titule osvajale. Da! Ali od 2001. godine, odnosno Superkupa u Zetri kada je Sloboda Dita pobijedila Igokeu u Tuzlu nije došao ni jedan trofej. Punih 18 godina.

U ženskoj konkurenciji je 2005. ii 2006. godine posljednju titulu u kolektivnim sportu osvojila ŽOK Jelovica Tuzla. ŽKK Jedinstvo Dženex je na novom početku, ali se više ne smije prosipati ugled. OK, stvaranje mladih igračica, igračice iz sopstvene škole, ali Mejdan ne smije biti lako osvojiva tvrđava. Rukometašice su posljednjih godina bile svjetla tačka, ali, čini se, da je i njih zahvatila letargija. Nema više onog entuzijazma.

Vratimo se pobjedničkom mentalitetu koji je prijeko potreban tuzlanskim sportistima. Kada kažemo tuzlanskim mislimo na domaće i one koji dođu da nose sveti crveno-crni dres. Sloboda je prije na snagu svog imena, zbog načina zagrijavanja, u startu vodila 1:0 ili imala +20 u košarci. Sada više toga nema i svi oni koji rade u tuzlanskim klubovima moraju se zapitati zašto je to tako.

Sloboda se mora porediti samo sa najboljim. Nema veze što je u fudbalu osvojen samo jedan trofej – Kup prvoligaša 1971. godine, FK Sloboda mora dostići nivo koji je imala 1985. ili 1986. godine kada je bila jesenji prvak SFRJ ili 1977. godine kada je bila treća u SFRJ. Prosječnost nikog ne zanima, pogotovo što je fudbal unosan biznis i što se može dobro zaraditi.

Drugi sportovi to ne mogu. Ni košarka, a pogotovo ne rukomet. No, može se vratiti pobjednički mentalitet, borba za grb, grad, porodicu… Za sve to je potreban mukotrpan rad i organizacija. I čelično čvrsta volja.

Bez toga uzalud vam trud svirači. Uzalud lijepe frizure, mobiteli, automobili, šiše… Bez rada bit ćete i ostati samo puku prolaznici. Raspitajte se malo koliko su trenirali Damir Mršić ili Damir Mulaomerović, ili rukometaši, ili fudbaleri, i sve će vam se samo kasti.

Vratite Tuzli pobjednički mentalitet jer i kada ste lošiji od protivnika, a imate ono nešto tada i pobjede dolaze kada se najmanje nadate.

E.D.S.

 

PODIJELI

8 COMMENTS

  1. krenite od trenera i od vjestina. igrac nema igru leđima prema košu, pick n pop ne postoji, dva ogromna momka i nema pick n rolla, nema izolacije, nema kreacije, svi trče ko kokoši bez glave…a to da se vjezba vise, gdje? gdje? kada? vi pisete ljepse nego sto stvarno stanje jeste, samo kamuflaza, treba dubinska analiza kompletnog programa…napravio se lazni uspjeh sa igracima od preko 3 banke da pandza opravda ogromnu placu od kako se prica 5.000 a mladi sjedi po klupi, ne idu u teretanu, i onda slusamo pandzu kako je siroki vise atletican, o cemu pricamo? ovdje se prodaju muda pod bubrege…treneri puni sebe i hvalospjeva a nigdje šampiona, krenite od toga, vika dreka, deranje koljena sta je to? kakve su to gluposti? vjestine, pravilan trening, formiranje igraca, to je put…da ne nabrajam vise a mogao bih sto se golim okom vidi ako si iole strucan za kosarku i imalo upucen u situaciju u klubu…sramota je to na sta se spalo i ko je sve tu trener i izivljava se i glumata…znaju upuceni kako to izgleda iznutra a kako se onda predstavlja javnosti…sampioni nikad nece biti jer se pogresno radi

    • Poštovani, ovdje se ne radi samo o Pandži i košarci već uopšteno o sportu u Tuzli. O mentalitetu. Nismo ulazili u meritum rada trenera, govorimo o mentalitetu.

  2. vratite ozrena seleskovica i senada muminovica da rade s mladima a ne ove papke koji skidaju sisteme s interneta a nijedan dribling ne znaju…vratite trenere koji znaju prepoznat i formirat igrace…ovo sve neki isfrustrirani koji glume velike trenere

  3. Nigdje više trenera negu u Mejdanu. Svi sve znaju, i svi bi bolje, a juce na utakmici , osim roditelja igraca, svi priželjkuju da Sloboda izgubi, jer nema sistema itd. Nikad neće valjat nijedan trener, i svakom ce znalci sa tribina naci manu.

  4. hajmo bit realni, ne radi se tu o navijanju ili deranju koljena ili zalaganju za dres ili ko je glasniji, stvar je u tome ko sta zna na terenu napravit, tu je razlika. ne koliko trenera ima, nego kvalitet trenera. mozda stvarno znalci sa tribina znaju! realno tuzla treba ici redovno do finala juniora ko sparsi, i da u regiji melje sve sa 20-30 razlike i tek u finalu da bude tijesno. realno. nema se tu sta pravdat, na stranu neki pobjednicki mentalitet. mozes ti htjet bit pobjednik ali kad ti fale vjestine onda dzaba, o tome se ovdje radi. hocete realno od znalaca, pa evo realno u tuzli se zabranjuju neki sutevi jer su kao nerezonski previse nba i kako god to ti silni treneri zovu, a zabranjuju ih jer upravo ne znaju ih pokazat a niti koristit niti usmjerit kada da igrac to radi niti im dati slobodu, i te suteve onda siroko fino lijepo pogodi! eto to vam je realno! fali znanja gospodo draga, manje samodopadnosti a vise znanja. to je mana. kako to da su sparsi u finalu svake godine? jel to slucajno? ili koji je izgovor? ma nista samo vi trcite u krug po tribinama dok drugi treniraju prave kosarkase stvari, ko zna zna. al bice sad da se operemo, eto siroki pogodio suteve imali bolju sutersku vece. to je se trebalo pobijedit sa 20 razlike.

  5. 20 razlike. Pa nije realno. Play Sirokog je bolji od Slobodinih. Da ne pricamo o 4 , a pogotovo cenru Sirokog, koji vec igra ozbiljnu kosarku. Ostali momci korektni. Nije lako bit trener. Pogotovo danas kad je to slabo placeno, a uzima cijelog covjeka. Utakmica je samo dio posla. Ko je radio zna.

  6. nisam mislio da su ovu trebali dobit sa 20 razlike, nego inace trebaju dobijat sa 20 razlike. momci su se zalagali ali gube na tehniku, taktiku, neiskoristeni talenat i tako to. treba jedna duboka analiza treninga i nacina uopste. ne mozes omladinske igrace stavit u kalup sistema ko seniorske, moras im razvijat licne preferencije. zasto je play sirokog bolji? zasto je 4 ili 5 bolji? sta to drugacije treniraju? ovdje kod nas to sve izgleda ugrceno i onda haj na silu na borbenost. treba drugi nacin, drugi trening.
    juniori sirokog su razvijali igracke sposobnosti i juce igraju finale sa sparsima, to je to. razvoj igraca.
    jesi gledo kako trener sirokog juce razgovara s igracima protiv sparsa u finalu i kako vodi, smireno, s uvazavanjem a i kod sparsa isto. jesi gledo kako je i trener juniora vodio ekipu na ovoj utakmici.
    kod nas je glavno ko ce kome jebat mater i pobacat sve i pola sata u svlacionici se derat i glupi igraci.

    al sta da pricam, ko da to iko slusa. svi znaju, samo eto nekim cudom ne pobjedjuju.

Komentariši