U subotu je odigrano posljednje kolo Lige 12 koje je uglavnom ponudilo revijalne utakmice, jer se malo toga odlučivalo. Iznenađujuće svakako, jer je liga cijelo vrijeme nudila izjednačenost i neizvjesnost. Upravo je to davalo draž ovoj ligi, jer bilo je pregršt iznenađenja koja su doprinjela da liga bude interesantna za praćenje, iako se o nekoj pretjeranoj kvaliteti igrača nije moglo govoriti. Ono što svakako raduje je da u svakoj ekipi ima interesantnih mladih igrača koji su znali pružiti dobre partije, ali generalno, kako je većina ekipa strepila od opstanka u ligi, onda su se kako je sezona odmicala sve ekipe odlučivale na dovođenje iskusnijih igrača.
U Ligu za prvaka idu prema očekivanjima Sparsi i Mladost. Svakako je osvježenje za ligu, kao i za cjelokupnu košarku u našoj zemlji povratak Damira Mulaomerovića u rodnu Tuzlu, u ulozi trenera OKK Slobode, tima čije su utakmice u Tuzli bile pravi hit, a 30-tak hiljada gledalaca u Mejdanu govori tome u prilog. Iz lige odlaze u niži rang, Čapljina, Posušje i Radnik. Da li će i Kakanj sa njima, jer se Široki iduće sezone vraća u ovu ligu, vidjećemo? Možda bude i proširenja lige pa i Radnik ostane u ligi. Sve su to pitanja koja će svoj odgovor čekati negdje do septembra jer ljudima koji vode ovu ligu je bitno da se sve završilo bez većih indcidenata, da su plaćene sudijske takse, da tu nema dugova, a sad će i reprezentacija krenuti pa će javnost biti zaokuopljena Teletovićem, Ivanovićem, Đedovićem, Nurkićem. A onda opet negdje u septembru počinje priča oko”ružnog pačeta” bh košarke, naše domaće lige ili bolje rečeno liga. Podatak da je sezona završila za veliku većinu klubova 29. marta govori o tome da se u kreiranju rasporeda i sistema uopšte nije vodilo računa o tome kako ća se razvijati mladi igrači, kada će imati pauzu bez takmičarske utakmice dužu od 6 mjeseci. Mi imamo ligu koja posljednja starta u Evropi, a prva završava.
Može se upirati prstom u KSBiH, ali oni ne snose cijelu krivicu u ovom slučaju. Poznavajući stanje u klubovima, vjerovatno je velika većina njih htjela da si skrati sezonu zbog troškova, jer uglavnom imaju rostere koji su sastavljeni od stranaca, a troškovi sudija, delegata i ostalih službenih lica su za ovo vrijeme u kome živimo prilično visoki. Međutim, ljudi iz klubova su već uvidjeli pogubnost ovakvog sistema, te sam mogao čuti javno ili putem neformalnih kanala, da im je cijela ova situacija apsurdna, i sa stanovišta ranog završetka lige, kao i uzimajući u obzir da čak trećina ekipa ispada iz lige. Primjera radi u ABA ligi ispada samo jedna ekipa, a imaju 14 učesnika. Kako je naša liga vertikalno povezana sa ABA ligom, mi bi naš sistem trebali učiniti bližim tom sistemu takmičenja. Drugi problem je pitanje sistema funkcionisanja i organizacije KSBiH. Iako se ovaj savez često hvali da je po mnogo čemu prvi, on je još uvijek jedini savez, barem kada se radi o ovim popularnijim sportovima, koji se sastoji iz tri saveza koji predstavljaju nacionalni ključ u BiH.
Nakon analize stanja kakvo jeste, a mnogo je gore nego što je napisano, jer nismo se dotakli katastofalnog suđenja u ovoj sezoni, delegiranja sudija po broju utakmica, a ne kvaliteti i slično, treba dati i neki prijedlog za razmišljanje i otvaranje diskusije u ovim pitanjima. Iako i proširenje lige na 14 klubova možda ima smisla u narednoj sezoni, kako bi se sačuvali neki klubovi koji su dobro radili u proteklih par godina, te su nosili određenu kavalitetu, dugoročno treba imati u vidu da je liga od 12 timova optimalna za našu zemlju. U borbi za titulu Liga 6 je ono ispod čega se ne smije ići kada je broj timova u pitanju. Ovogodišnja Liga 4 je vjerovatno ustupak Igokei, te izaziva podsmjeh svih iz okruženja. Dakle četiri tima iz Lige 12 bi išli u Ligu za prvaka od šest ekipa (u slučaju da imamo dva predstavnika u ABA ligi). Iz lige ne bi trebalo da ispada više od dvije ekipe, a liga bi se popunjavala iz A 1 lige RS-a, kao i jedna ekipa koja bi bila prvak A1 lige Federacije BiH (u ovom momentu imamo dvije A1 lige u FBiH, op. a.). To zahtjeva da se moraju KS HB i regionalni savezi ili ujediniti, ili dogovoriti o sistemu ovog takmičenja. Ovakav sistem kakav postoji danas je rudiment nekih prošlih vremena i ako je u drugim sportovima moguće organizovati ligu Federacije BiH, mora biti moguće i u košarci.
U slučaju da imamo ligu od 12 timova moj prijedlog je da se kroz neku vrstu play off-a dolazi do četiri ekipe koje će ići u Ligu za prvaka, dakle sastajali bi se nakon regularnog dijela od 22 kola prvi sa osmim, drugi sa sedmim, itd. Ona ekipa koja prva dođe do dvije pobjede bi išla dalje. Da li bi to bio klasični sistem na dvije pobjede, ili bi bolje plasirana ekipa (slično kao u Turskoj) već vodila sa 1-0, nije ni bitno toliko i stvar je dogovora. Posljednje četiri ekipe bi takođe igrale po istom kup sistemu u borbi za opstanak na dvije pobjede, a parovi bi bili 9-ta ekipa protiv 12-e i 10-ta protiv 11-e. Pobjednici ovih duela bi ostajali u ligi, a poraženi bi ispadali. Ovako široka uključenost timova u borbu za plasman bi učinila da se do zadnjeg kola svi timovi za nešto bore. Važan preduslov da bi sve ovo bilo u duhu fairplay-a je drugačiji sistem registracije i dovođenja igrača. Vjerovatno je nemoguće ukinuti pravilo po kome su igrači iz Hrvatske i Srbije kod nas u statusu domaćih igrača, ali se onda barem može uvesti ograničenje u broju igrača koji se dovode u toku sezone. Dakle, roster koji je na početku sezone prijavljen se može promjeniti u zimskom prelaznom roku (najviše tri igrača), a prije ili poslije njega samo još jedan igrač se može promijeniti i to najkasnije mjesec dana do završetka regularnog dijela lige.
Ovo sve napisano nije u funkciji kritike, nego sa ciljem otvaranja rasprave među ljubiteljima košarke o tome kako poboljšati ono što imamo sada. Savez mora u tome biti predvodnik, oni moraju malo silne energije koju ulažu u reprezentativne selekcije preusmjeriti i na naše lige. Klubovi će uvijek biti razjedinjeni, ali mora se postaviti jasan sistem takmičenja, sa minimiziranjem svih nepotrebnih troškova, ali istovremeno vodeći računa o razvoju igrača, jer takmičarska pauza od 6 mjeseci nikome nije omogućila da se razvije u kvalitetnog košarkaša. A klubovi koji zazivaju ovakav sistem kakav danas imamo ionako ne koriste bh košarci, već samo pojedincima unutar tih klubova. (D. B.)
