Kada se spomene košarka u Tuzli, jedno ime uvijek odzvanja kroz decenije – Rizah Rizo Nurkanović. Kapiten, lider, neumorni radnik i sinonim za Slobodu DITA. Njegova priča nije samo priča o karijeri, već o ljubavi prema jednom klubu i gradu.
Početak u dresu Slobode
Još kao mladić, Nurkanović je zakoračio na parket s grbom Slobode na grudima. Bile su to godine kada je talentovani plejmejker pokazao da je predodređen za velike stvari. Njegova strast i borbenost ubrzo su ga izdvojile kao vođu na terenu, a dres crveno-crnih postao je njegov drugi dom.
Zlatne godine i kapetanska traka
S godinama, Nurkanović nije bio samo igrač – bio je vođa. Kapitenska traka nosila se s ponosom, a njegovo ime izgovaralo se s poštovanjem. Dok su neki tragali za karijerom izvan granica Bosne i Hercegovine, on je ostajao vjeran Tuzli. Treniranje, borba za svaku loptu i neumorna posvećenost timu postali su njegov zaštitni znak.
Vječna ljubav prema Slobodi
Nisu to bile samo godine igre – to su bile godine predanosti. I kada su noge postajale teže, srce je ostajalo lako i puno ljubavi za Slobodu. “I dalje treniram, pa ako zatreba – tu sam”, rekao je jednom prilikom. Ta rečenica najbolje oslikava njegovu privrženost.
Naslijeđe košarkaške ikone
Rizah Nurkanović nije bio samo košarkaš, on je bio simbol generacija koje su dolazile. Njegova posvećenost ostavila je neizbrisiv trag u istoriji kluba i srcima navijača. Dok košarkaška lopta i dalje odjekuje dvoranom Mejdana, jedno je sigurno – priča o Rizahu Nurkanoviću ostaće vječna, poput ljubavi između njega i Slobode.
