U trenutku kada se sezona Partizana polako pretvara u još jednu priču o propuštenim prilikama, iznenađuje količina medijskog spinovanja kojim se pokušava predstaviti da je Joan Peñarroya napravio ozbiljan posao u Beogradu. A realnost je, barem za sada, mnogo surovija od PR slike koja se plasira.
Partizan iza sebe ima jednu od najskupljih sezona u modernoj klupskoj historiji, stručni štab koji košta između milion i dva miliona eura, roster sastavljen za najveće domete i dodatno pojačan tokom sezone. Dovedeni su Džekiri, Kalates, Pejn, vraćeni su važni igrači poput Karlika i Nakića, a uprkos tome ekipa nije napravila iskorak ni tamo gdje se to najviše očekivalo.
U Euroligi Partizan nije pokazao ozbiljan kontinuitet niti je djelovao kao tim koji je napravio korak naprijed u odnosu na konkurenciju. U ABA ligi oscilacije su postale zaštitni znak ekipe, dok je Kup donio jedan od najtežih poraza u historiji kluba. I upravo tu dolazimo do ključnog pitanja – na osnovu čega se stvara narativ da Peñarroya iza sebe ima uspješnu sezonu?
Jer rezultat je jedino mjerilo u Partizanu.
A rezultata trenutno nema.
Pritom, malo ko govori o činjenici da su igrači zajedno propustili gotovo 200 utakmica tokom sezone. Kada se pogleda koliko su pojedine partije zapravo koštale klub, dolazi se do apsurdnih cifara od desetina hiljada eura po jednom kvalitetnom nastupu. To nije problem samo rostera, nego kompletnog sistema upravljanja ekipom i pripreme sezone.
I dok Partizan još uvijek visi između mogućeg “brodoloma” u ABA ligi i potencijalnog razočaranja u KLS-u, paralelno se u javnosti stvara slika kako je Peñarroya tražen trener, kako ga zovu veliki klubovi i kako mu raste cijena na tržištu.
A istina je vjerovatno mnogo jednostavnija.
Ozbiljni evropski klubovi ne gledaju konferencije za medije i PR konstrukcije. Gledaju trofeje, kontinuitet, sistem i napredak ekipe. A Partizan trenutno nema ništa od toga što bi moglo poslužiti kao argument da je iza kluba velika sezona.
Naravno, Peñarroya nije jedini krivac. Odgovornost nose i ljudi koji su sastavljali roster, vodili sportsku politiku i pristali na sezonski haos u kojem je ekipa konstantno krpljena novim imenima. Ali isto tako nije realno predstavljati trenera kao nekoga ko je “podigao” Partizan ako sezona može završiti bez ijednog ozbiljnog rezultata.
U Partizanu se oduvijek živjelo od pobjeda. Sve drugo su samo pokušaji da se poraz upakuje u lijepu priču.
E.Sk
