– Zlatna medalja nešto je o čemu svaki sportista sanja, pa sam tako i ja maštao da budem dio ekipe koja će na najbolji način predstaviti svoju zemlju na nekom takmičenju. San mi se ostvario, i sa saigračima i trenerom Josipom Pandžom, popeo sam se na pobjedničko postolje – kazao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Emir Čerkezović, član kadetske košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine s kojom je osvojio prvo mjesto na Evropskom prvenstvu u Litvaniji.
– Dok nam je tokom finalne utakmice protiv Litvanije 4.500 ljudi iz publike zviždalo, prelijepo je bilo čuti i nekoliko bh. navijača, kao i kolege iz Crne Gore i Srbije kako uzvikuju ‘Bosna, Bosna’ ili skandiraju ime nekog od naših igrača – izjavio je za AA Emir po povratku u svoj porodični dom, u tuzlanskom naselju Bulevar.
Ovaj ozbiljni i odmjereni mladić, koji je rođen u januaru 1999. godine, kaže da je još pod dojmom spektakularnog dočeka reprezentacije u Sarajevu, te sinoćnjeg u Tuzli, koji su njemu u čast priredili Grad Tuzla, Sportski savez Grada Tuzle i Omladinski košarkaški klub Sloboda. Polako se, kaže, sklapaju i ˝kockice˝ iz Litvanije, gdje se po dolasku odmah razbolio.
Njegova majka Fikreta priča da se veoma zabrinula kada joj je sin poslao poruku u kojoj je pisalo: U bolnici sam, jesam li alergičan na penicilin?.
– Dok nisam shvatila da je u pitanju angina grla, što je objasnio ocu, kroz glavu mi je prošlo milion pitanja. A i nakon toga sam se veoma brinula – kazala je Fikreta.
– Osjećao sam slabost i išao sam doktoru. Imao sam gnojnu anginu grla i tri dana nisam mogao ni jesti ni piti. Igrao sam kratko, ali i to ne znam kako sam uspio – dodaje Emir, koji se prilično brzo oporavio i trenutno se osjeća dobro.
Iako je upala prošla, Emir kaže da je umoran i iscrpljen, te da se narednih dana namjerava samo odmarati.
– Onda kreću obaveze u Omladinskom košarkaškom klubu Sloboda, pa pripreme za Svjetsko prvenstvo. Narednog mjeseca počinje nova školska godina. Učesnik sam Srednje medicinske škole u Tuzle i u septembru krećem u treći razred. Moji su profesori puni razumijevanja i velika su mi podrška. Kada znam da ću zbog sportskih obaveza odsustvovati sa nastave, zamolim ih da gradivo odgovaram unaprijed ili sa zakašnjenjem i oni mi uvijek izađu u susret. Zahvalan sam im na tome i nikad to ne bih zloupotrijebio – navodi Emir, čija se porodica finansira od njegove stipendije koju dobiva iz Vitalis Fonda i očeve penzije.
Otac Mujo rekao je da bi volio da je bio u mogućnosti da ode i iz publike gleda kako bosanski dječaci jurišaju na zlato, ali da je zbog finansijskih razloga to bilo nerealno i pomisliti.
– Javnost vidi samo lijepe i blještave trenutke, a iza svega je, to zna svaki roditelj, veliki napor. U našem slučaju, supruga Fikreta i ja odričemo se mnogo čega i štedimo na sebi da bismo dali sinovima Edinu i Emiru. Samo mi znamo kako nam to uspijeva, ali sinovi su toga svjesni i uzvraćaju na svoj način. Svaka njihova dobra ocjena na fakultetu ili u školi neopisivo nas raduje – rekao je Mujo, te priču brzo skrenuo na vedriju temu .
Emir je, između ostalog, ispričao kako se sasvim slučajno, na nagovor okoline, odlučio okušati u košarci.
– Svi su mi govorili da sam visok i da mi je to prednost za bavljenje košarkom, pa sam se zbog toga, sa deset godina, odlučio za navedeni sport, a prije kojeg sam trenirao karate i fudbal. Košarku sam zavolio, igranje mi je pošlo za rukom, a sada sam sa saigračima ostvario svoj, i san brojnih Bosanaca i Hercegovaca – rekao je Emir, koji je prethodnih godina nagrađivan od strane gradskog i kantonalnog Sportskog saveza.
Inače, svoje je prve korake načinio u školi košarke OKK Sloboda, gdje je njegov talent uočio Nenad Ćuk, trener mlađih selekcija u OKK Sloboda.
– Zapazio sam ga kod trenera Nedima Avdića i umjesto u pretpionirsku, prebacio sam ga odmah u pionirsku selekciju OKK Sloboda, gdje je trenirao sa dvije godine starijim igračima. Emir je vrijedan i disciplinovan igrač, koji je svojim igrama zaslužio mjesto u šampionskoj generaciji. Ne štedi se, marljivo trenira, poštuje autoritet i živi za ovaj sport – rekao je Ćuk.
Tuzla je grad košarke, u kojem su ponikli asovi poput: Mirze Delibašića, Damira Mulaomerovića, Damira Mršića, Jasmina Hukića, Ramiza Suljanovića, Mirze Teletovića. Uz malo više podrške, nesumnjivo je da i Emir Čerkezović može postići vrhunske rezultate.
(Faktor.ba / Anadolu Agency)
