Navršilo se 30 godina od preranog odlaska košarkaškog Mozzarta Dražena Petrovića. U saobraćajnoj nesreći 6. juna 1993. godine poginuo je u 29 godini Dražen Petrović, jedan od najboljih igrača svijeta svih vremena.
Njegov brat Aleksandar Petrović za portal BHbasket prisjetio se Draženove zaostavštine i na tužnu godišnjicu progovorio je o “šibenskom malom”.
“Vrijeme dosta opere te boli. Na kraju mogu vam reći kako se ja i kako se mama osjećamo danas, 30 godina poslije. Osjećamo jedan neizmijeran ponos na sve ono što je Dražen napravio, ostavštinu koju je iza sebe ostavio, tako da uopće nam nije problem pričati o Draženu u takvim uvjetima. Jednostavno želimo prebaciti priču na sve ono što je Dražen promovirao i po čemu je postao legenda, želimo to promovirati i pozitivne poruke prenositi generacijama. Prošlo je jako puno vremena od Draženovog odlaska, ima puno generacija koji ga nisu gledali, ali je činjenica da su poruke koje je Dražen slao iznimno vrijedne i danas”, kazao je za portal BHbasket Aleksandar Petrović.
Zaostavština Dražena je ogromna. Ne samo da se pominje 6. juna nego tokom cijele godine zna se uporediti Dražen sa nekim od sadašnjih zvijezda košarkaškog sporta…
“Sasvim sigurno da nekada postoje trenuci kada mislite da će sve prekriti šaš kako to kaže jedna pjesma. Ali, 2001. godine jedna bitka da sve to ne ode u zaborav, a da vrijeme to ne pokrije ključnu ulogu odigralo je otvaranje Draženovog muzeja 2007. godine na čemu je mama, moram priznati, do kraja vjerovala jer sam ja mislio da to nikada neće ugledati svjetlo dana. Međutim ta godina je nekakva prekretnica, ta 2007. godina, jer kroz Draženov muzej prolazi gotovo svaka osnovna škola u Hrvatskoj i svako iole sporski informiran i turisti koji dođu u Zagreb obiđu kako Draženov muzej u Zagrebu tako i Draženov muzej u Šibeniku tako da mislim da je taj muzej strašno puno pomogao da se održi taj, više ne bih rekao mit o Draženu, nego jednostavno vrijeme je prošlo, ali je ona čistoća Draženovog djela ostala. Meni osobno je strašno imponiralo ovo što je Jokić prije pet-šest dana rekao nakon pobjede u prvoj utakmici finala NBA, da su faktički Dražen i Vlade Divac praktično prvi pravi igrači koji su došli i probili te barijere koje danas mnogi igrači, ne samo iz regije, ali iz regije ih trenutačno ima 8 ili 9 koji igraju, znači je pomogla da oni sada puno lakše sa puno više prihvaćanja mogu igrati u NBA. I to je jedna od onih Draženovih ostavština. Lako je zbrojiti sve medalje. Recimo Draženu praktično nedostaje samo zlatna olimpijska medalja. U Los Angelesu 1984. smo bili treći, u Seulu 1988. godine je bio drugi, kao i u Barceloni 1992. godine. Ostala je samota zlatna medalja kako bi upotpunio kolekciju”, kaže Aco Petrović.
Na dan kada nas je Dražen napustio Aco Petrović obično odgleda neku od njegovih utakmica.
“Moram priznati da sam uhvatio ritam gledanja tih klipova. Posljednje što sam gledao je ta utakmica Nesta i Bullsa iz 1992/1993. godine. Ne mogu reći ravnopravno jer Michael Jordan je Michael Jordan, najveći svih vremena za mene bez obzira na drugačija stajališta, moram priznati da je inspirirajuće gledati kako jedan kako ga šibenčani nazvati “naš mali” jer će se dokumentarac zvati “Naš mali” kako se bez straha nosi sa velikom Jordanom”, zaključio je Aleksandar Petrović.
U sklopu obilježavanja godišnjice smrti Dražena Petrovića nizom manifestacija odat će mu se počast u Zagrebu i Šibeniku.
E. Skokić
