Svoju karijeru počeo je graditi u sarajevskoj Bosni. Kasnije je igrao za Igman s Ilidže, Ćeskopromex, Cenex, ekipu Sana Prodist iz Sanskog Mosta svojim partijama uveo je u elitni rang bh. košarke, a karijeru je okončao u Jablanici krajem devedesetih. Također, upisao je i jedan nastup za reprezentaciju BiH.
Ostao je upamćen kao igrač sa sjajnim šutem za tri poena, a mnogi se sjećaju njegovih vrhunskih fizičkih predispozicija i nezaustavljivih prodora. Bio je noćna mora svim suparnicima, ali i trenerima koji su smišljali način kako da zaustave Bjelana.
U razgovoru za Sportski magazin,sport1.ba Almir je govorio o svojoj karijeri, ratnoj košarkaškoj ligi koja se igrala u punoj maloj dvorani Skenderije, nastupu za državni tim, potencijalu koji ima čarobna igra pod obručima u BiH, aktuelnoj reprezentativnoj generaciji.
Možete li na početku ispričati kako je počela Vaša košakaška karijera?
-Sve je krenulo 1979. godine kada je Bosna bila prvak Evrope. Počeo sam trenirati u redovima sarajevskih Studenata. Tu sam proveo četiri godine i prošao sam sve selekcije. Onda sam 1984. otišao na posudbu u Igman s Ilidže gdje sam ostao osam godina. Nikada se više nisam ni vratio u Bosnu. Do 1992. godine sam igrao za Igman Prvu B ligu Jugoslavije. Kakav je bio kvalitet u toj ligi koja je dala brojna poznata imena? -Bile su dvije grupe – zapad i istok. Mogu reći da je bilo izuzetno dobrih košarkaša. Recimo, bilo je ekipa koje sada igraju ili su igrali regionalnu ili Euroligu. Laško, Helios iz Domžala, zatim tim iz Vršca. Bili smo mali klub, a igrali smo lokalni derbi s Famosom. No, svima je nama je Bosna bila broj jedan, kaže Bjelan i nastavlja:
“Ostaje upamćen jedan dvoboj s Famosom i mislim da će se to prepričavati godinama. U posljednjem kolu smo odmjerili snage s njima, a imali smo isti broj bodova. Odlučivalo se ko će ići u viši rang takmičenja. Pamtim da je na Ilidži bila puna dvorana, nekih četiri hiljade ljudi. Pobijedili smo i ušli u Prvu B ligu. Poznato je kako je u ratnom periodu u Sarajevu bila organizovana košarkaška liga i da je bilo dosta dobrih utakmica. Vi ste na početku nosili dres Ćeskopromexa? -Esad Ćesko kao poznati biznismen imao je ideju da napravi košarkaški klub. Sve se to dešavalo u ratnom Sarajevu. Uz pomoć Ljubiše Markovića i mene su uključili u taj projekat. Počeli smo skupljati igrače po gradu, oni koji su ostali i koje smo poznavali”, govori Bjelan.
“Skupili smo se i počeli trenirati u Drugoj gimnaziji. Organizovali smo i prvo državno prvenstvo gdje je došla Sloboda i Čelik. U nadmetanju tri ekipe, uključujući i nas, tuzlanska Sloboda je dotakla vrh i postala prvak. U opkoljenom Sarajevu održala se košarka. Čarobna igra pod obručima ponudila je na parketu Skenderije dosta dobrih utakmica. Šta pamtite iz tog perioda? -Bila je puna dvorana jer je igralo puno igrača iz grada. To su bile prije svega prijateljske utakmice. Svi smo se poznavali. Osim toga, nije bilo drugih sadržaja. Sada je sve drugačije i ima se puno više izbora. Koncerti, pozorišta, nogometne utakmice… sve to sada ima na raspolaganju. U ratu je košarka bila jedina zanimacija. Mogu slobodno reći da je meni košarka možda i život spasila. Kada se baviš sportom, svi te drugačije gledaju. Mene su kao pripadnika Armije BiH nadređeni s linija stalno puštali na treninge i utakmice. Imao sam tu privilegiju”, rekao poznati bhkošarkaš za sportski magazin, portal sport1.ba.
Čast svakog košarkaša je da zaigra za reprezentaciju svoje zemlje. Vi ste uspjeli i u tome. Kada je to bilo?
“Kratak period u ratu. Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Španiji na koje se nismo plasirali. Upisao sam samo jedan zvanični nastup za bh. selekciju. Igrali smo protiv Gruzije u Tbilisiju. To je bilo 1995. godine. Na kojoj utakmici i protiv koga ste postigli najviše poena? -Pamtim jedan dvoboj u Brezi u okviru Opštinske lige. Mislim da sam postigao preko 60 poena. Tada sam bio junior. No, meni to nikada nije bilo bitno. Uvijek sam bio za kolektivnu igru, nisam se opterećivao postignutim koševima. Sjećam se da sam igrajući za Cenex u polufinalu play-offa Slobodi postigao 37 poena u Skenderiji. Možete li povući paralelu košarke nekada i ove aktuelne? -Danas se igra brža košarka i fizički je zahtjevnija. U moje vrijeme se nije puno polagalo na fizičku snagu kao danas. Igrala se onda ljepša košarka, rekao bih više inteligentno nego kao danas – na mišiće. Danas je sve u novcu. Mogu slobodno reći da će evropska košarka još više padati dolaskom igrača sa strane, pogotovo ovih s američkog tla. Mislim da ovdje na Starom kontinentu ima dovoljno kvaliteta”, kaže sjajni košgeter.
Ko je bio Vaš uzor kada ste počeli trenirati?
“Dražen Dalipagić, kao dječak sam uživao u njegovim potezima. Kako gledate na aktuelnu reprezentativnu generaciju koji s klupe vodi Duško Vujošević? -Kao prvo, smjena generacije je neminovna stvar. Sada samo treba izbodriti ove momke. Ovdje zaista ima dobrog materijala za kvalitetan rad. Naravno, ukoliko budu stvoreni uslovi od strane Košarkaškog saveza BiH i svega ostalog što treba za dobar rezultat. Pitanje za kraj – jeste li danas vezani poslom uz košarku? -Ne, ne radim ništa vezano za čarobnu igru po obručima. Ne bavim se više košarkom niti u jednom segmentu. Naravno, pratim sva dešavanja”,rekao je Almir Bjelan.
Razgovor sa Almirom Bjelanom kao i još mnogo drugih priča možete pročitati u Sportskom magazinu broj 3, portal sport1.ba.
