Nazivaju ga hodajućom legendom talijanske košarke. Igrao je čak 27 ligaških sezona, zabivši ukupno nevjerojatnih 14.397 koševa. Promijenio je pet klubova, od Cantua u kojemu je u dva navrata proveo 16 godina, preko Milana, Scavolinija, Gorizije i Rietija.
Posljednja dva sastava u to vrijeme bili su sudionici 2. lige, ali to u ničemu ne umanjuje fantastičnu karijeru danas 53-godišnjeg Antonella Rive.
Rođen je 80-ak km sjeverno od Milana. Sanjao je obući nogometni dres Milana ili Intera, ali kako je ubrzo izrastao do 194 cm, košarka se činila logičnim izborom. Upisuje se u Cantu, koji je baš nekako u to vrijeme započinjao uspon u vrh talijanske i europske košarke. Pod vodstvom Valerija Bianchija, Riva je već kao 19-godišnjak bio senzacija.
„Snalazi se na terenu kao riba u vodi. Atletski građen, brz, dobar u obrani, nezadrživ u napadu“, govorio je tada Bianchi. Nakon sjajnih izdanja Rivu više nitko nije mogao zadržati. Postao je standardni član Azzurra. Zaštitni znak postala su mu trice i koševi iz ugla igrališta. A još više je oduševljavao privatnim životom, bez ikakve mrlje. S Italijom je osvojio tri medalje na Europskim prvenstvima, u Francuskoj 1983. zlato, u SR Njemačkoj 1985. broncu, te u svojoj domovini 1991. srebro.
Najveća prekretnica i promjena dogodila mu se 1989. kada je nakon 12 godina napustio Cantu i za 5.3 milijuna dolara prešao u milanski Philips, koji se odrekao Pesine i Premiera, ostavivši Meneghina, McAdooa i D'Antonija.
To se pokazalo lošim strateškim potezom, jer je spomenuti trojac bio u dubokim sportskim godinama i teško su mogli pratiti korake i ritmove puno mlađih suigrača. Niti u sljedeće četiri sezone Milanezi nisu ostvarili zapaženije dosege osim osvajanja Kupa Radivoja Koraća, pa je to nagnalo tada 32-godišnjeg Rivu da sreću okuša u Scavoliniju iz Pesara. No, u dvije sezone opet nije bilo trofeja, pa se Riva odlučio na radikalan potez, s 34 godine odlazi u 2. Ligu, klub Gorizia. U toj prvoj sezoni zauzimaju drugo mjesto, ali u doigravanju ispadaju u poluzavršnici od Reggio Emilije. Ostvaruje prosjek od 18.4 koševa. Sezonu potom napokon ostvaruju željeno – ulaze u društvo najboljih, ali Riva ipak na iznenađenje ne ostaje u klubu, već odlučuje vratiti se u svoj prvi klub – Cantu. Ostaje četiri sezone, da bi karijeru okončao s 42 godine, u drugoligašu Rietiju.
„Italija nikada nije imala boljeg strijelca“, riječi su Giannija Corlosinija, dugogodišnjeg čelnog čovjeka Cantua. Prije određenog vremena 24 ugledna europska košarkaška novinara izabrali su ga među 20 najboljih Starog kontinenta svih vremena. Jedini Talijan uz Dinu Meneghina. Dovoljno da utiša i najokorjelije kritičare svojeg djela i rada.
Goran Klobučarić
