Posljednju utakmicu u dresu Jedinstva BH Telekoma, košarkašica Azra Bećirović odigrala je protiv Mladog Krajišnika iz Banje Luke, tada bitnu u borbi za naslov prvakinja BiH. Pred kraj poluvremena, kada su domaće imale minimalnu prednost, najiskusnija Tuzlanka ozlijedila je gležanj, izašla je i nije se višer vraćala na parket Mejdana.
Nije se više uopšte vraćala u ekipu ni na tri posljednje utakmice, a ova, kao i neke ranije povrede, ponajviše leđa, uticale su da jedna od najboljih tuzlanskih košarkašica poslije rata, konačno kaže:
– Vrijeme je za “adio”. Ili, kako to moji prijatelji kažu, vrijeme je da se patike objese na balkon!
Trinaestog avgusta navršit će 33 godine, a igrala je pune dvije decenije ili 60 posto svog života!
– Počela sam u 13 godini, a već iduće debitovala u prvoj ekipi Jedinstva – podsjeća kako je sve to krenulo, nakon što je otac Mido Hadžimustafić, usmjerio ka igri pod obručima.
Tokom karijere u kojoj je oblačila i dres reprezentacije, osim Jedinstva Trocal, odnosno, Jedinstva BH Telekom, nastupala je za Željezničar (Sarajevo), Croatiju (Zagreb), Jolly (Šibenik), AEL Limasol (Kipar), Freiburg (Njemačka), BC Moscow, te RMU Banovići, gdje je igrala i bila trener jednu sezonu.
Gdje je počela – u Jedinstvu, tu je i završila.
– Tako se zatvorio moj košarkaški krug kao igračice. S Croatijom i Jollyjem osvajala sam naslove prvakinja Hrvatske, igrala sam i u finalima, ali je kruna bilo finale FIBA Cupa u dresu BC Moscowa 2008. godine
Košarka joj je mnogo donijela, ponešto i odnijela. Kaže, da nije bila košarkašica teško da bi obišla toliko zemalja svijeta, što je njeno najljepše iskustvo vezano za igru pod obručima.
– Tu su i brojna prijateljstva, koja su ostala, nadam se, trajno. Upoznala sam kulturu i običaje drugih naroda, to se ni s čim ne može mjeriti. Da, košarka je ponešto i odnijela, jer zahtijeva dosta vremena, rada, odricanja. Najteže mi je bilo kada sam se morala udaljiti od porodice. Ali, eto, neke žrtve treba podnijeti da bi ukupno iskustvo bilo lijepo.
Promijenila je mnogo trenera, no uvijek prvo spominje prvog, a to je bio Ekrem Ćolo, koji je njoj, i generaciji u koju spada, usadio ljubav prema košarci za sva vremena. Poslije je bilo dosta trenera.
– Svaki trener je na neki način uticao na moj razvoj. Od svakog sam, pak, nastojala pokupiti ono najbolje. Sada, kada sam prestala igrati, posvetit ću se trenerskom poslu. Korak po korak, dok ne savladam i tajne tog posla. Nije isto iskustvo igračice i trenera, oboje se mora dugo učiti. Ja sam nedavno bila na kratkoj specijalizaciji u SAD (Georgetown), pa je i to doprinjelo da se čvršće odlučim za taj poziv u budućnosti. Košarka je moj životni izbor i nadam se da ćemo dugo zajedno ići istim putem – kazala je Azra Bećirović. (Miroslav PETROVIĆ)
14. juli 2013.
