Jesen 2000. godine donijela je teške trenutke za nekadašnjeg giganta bh. i evropske ženske košarke – Jedinstvo. Klub, koji je nekada dominirao domaćim parketima, ušao je u sezonu oslabljen odlascima ključnih igračica, među kojima su reprezentativka Meliha Cipurković, Alma Softić i Dženana Avdić.
U centru pažnje našla se kapitenka Azra Hadžimustafić, koja zajedno sa trenerom Alenom Kamarićem pokušava stabilizirati ekipu i usmjeriti je ka boljoj budućnosti. Hadžimustafić naglašava da se u timu radi na stvaranju nove generacije, ali da su potrebna sredstva i podrška gradske uprave, bez kojih će razvoj mladih talenata biti ozbiljno ugrožen.
Sistem koji ne pomaže mladima
Sezona je donijela i promjene u sistemu takmičenja – ponovo su igrana dva odvojena šampionata, što je po mnogima narušilo kvalitet ženskog basketa. Iako se Jedinstvo borilo za plasman u Superligu, Hadžimustafić ističe da nije sigurna u opravdanost ovakvog formata i da je jedini ispravan put ulaganje u mlade igračice.
Uprkos problemima, Azra ostaje optimistična i vjeruje da Jedinstvo može povratiti staru slavu, ali da za to nije dovoljna samo volja – potrebna je sistemska podrška.
Porodična nit sporta i nauke
Zanimljivo, Azrina sestra Melisa Hadžimustafić takođe je bila talentovana košarkašica, igrala na sličnim pozicijama i u sličnim ulogama na terenu. Ipak, dok je Melisa gradila sportsku karijeru, Azra je imala jasno akademsko opredjeljenje – studij engleskog jezika i književnosti.
Vrijeme će pokazati – može li Tuzla vratiti svoj košarkaški ponos?
Iz današnje perspektive, ova priča pokazuje koliko je sport zavisio od podrške van terena. Pitanje koje se i danas može postaviti – šta bi bilo s Jedinstvom da su tada dobili pomoć koju su tražili?
