U novembru 2014. godine razgovarali smo sa legendarnim košarkaškim trenerom Borislavom Džakovićem. Evo šta nam je tada rekao…
Borislav Džaković, legendarni košarkaški trener, sudeći po najavama, u subotu će biti na utakmici OKK Slobode i HEO-a iz Bileće. Doći će na mjesto gdje je svoje najbolje godine ugradio u trenerski posao i mjesto koje mu je, kako priznaje, posebno priraslo srcu.
Sa Borislavom Džakovićem razgovarali smo prije njegovog ponovnog dolaska u Tuzlu.
Gospodine Džakoviću gdje ste trenutno angažovani i na kakvim poslovima?
DŽAKOVIĆ: Trenutno sam angažovan kao glavni koordinator za sve mlađe selekcije u valjavskom Metalcu čiji seniori, kako znate, igraju u Aba ligi.
Kako ocjenjujete kvalitet košarke na nekadašnjim ex-yu prostorima?
DŽAKOVIĆ: Kvalitet košarke na ex-yu prostorima je definitivno u padu, jer je košarka, kao i sve ostalo, debelo u raljama politike.
Gdje ste se osjećali najbolje u vašoj dugogodišnjoj trenerskoj karijeri?
DŽAKOVIĆ: Iz moje karijere izdvojio bih dva perioda. Prvi od 1984. do 1987. godine, i drugi od 1990. do 1992. godine. Naravno riječ je o periodima kada sam bio trener u tuzlanskoj Slobodi Diti i tada sam se osjećao najljepše.
Kada se osvrnete unazad koji potez kao trener nikada više ne biste napravili?
DŽAKOVIĆ: Ne bih nikom savjetovao da u ovaj posao miješa emocije. Mislim na emocije van terena. To je moja životna greška u ovom poslu. Duga je to priča da sada ne objašnjavam konkretno.
Kakav je vaš savjet mlađim trenerima?
DŽAKOVIĆ: Prvo, trenerski posao, odnosno radno vrijeme traje 24 sata. Kada ujutro staneš pred ogledalo onom preko puta reci: „Majmune, nemaš pojma“. Ovo je zanatski posao, a zanat se uči od starijih.
Najbolja petorka svih vremena na ex-yu prostorima po vašem izboru?
DŽAKOVIĆ: Različite su generacije u pitanju i teško je odgovoriti. Đorđević, Rakočević, Mulaomerović, Mršić, Brkić, Cvjetičanin, Gajić, Berić, Zorkić, Stevanović, Rebrača, Teletović, Kikanović, Žurić, Grbović…. Kako ih sve sastaviti u jedan tim?
Da li ste se ikada pokajali što ste odabrali trenerski poziv?
DŽAKOVIĆ: Ni jednog trenutka! Ovaj posao odgovara mom mentalitetu i temperamentu.
Znamo da ste rođeni u Mostaru, a da ste radili u mnogim drugim gradovima. Koji je grad na prvom mjestu?
DŽAKOVIĆ: Rođeni sam Mostarac i Mostar je moj grad broj jedan. Drugi grad je Tuzla, jer mi je bila zamjena i dopuna za moj mentalitet, a treći grad je Beograd kao metropola koja svakom pruža šansu. Ja sam je dobio i iskoristio. Donio sam titule Partizanu i Zvezdi i nadam se da sa ostavio neki trag.
Najbolji igrač koji ste trenirali?
DŽAKOVIĆ: Najbolji? Đorđević, Rakočević, Teletović, Mulaomerović, Mršić, Mitrović…
Jeste li jugonostalgičar?
DŽAKOVIĆ: Ja sam rođen i umrijeću u SFRJ. Mislim da u nekoj novoj reorganizaciji dodatno moramo povezati ex-yu prostor onako kako je prije funkcionisalo, jer ovaj prostor uz talente koje posjeduje može jedino funkcionisati na takav način.
