Novi član FIBA kuće slavnih u klasi 2025. biće Ratko Radovanović, sada čelnik Slobode iz Užica.
–Velika je čast na ovaj način ući u istoriju košarke, ovu sjsjajnuijest javio mi je Zoran Radović… Kada sam sa 15-16 godina počinjao da se bavim košarkom, sigurno nisam mogao ni da pomislim o ovome, niti bilo koji sportista o tome razmišlja… Imao sam ogromnu sreću da uđem u sjajne generacije, prvo sarajevske Bosne sa Delibašićem i Varajićem, pa osvojim prvenstvo i Kup Jugoslavije i Ligu šampiona što je bilo jako teško, bez stranaca u to vr8jeme, kao uostalom i Partizan, Cibona i Jugoplastika… Kasnije sam upao u nevjerovatnu generaciju asova, kod najboljeg plejmejkera Evrope u to vrijeme Moke Slavnića, Mirze Delibašića, Dragana Kićanovića, Dražena Dalipagića, Krešimira Ćosića, Željka Jerkova… Iako su bili stariji od mene, imao sam ludu sreću da uđem u tu ekipu, a bilo je jako teško ući među 12 u bivšoj Jugoslaviji – rekao je on.
Potom je dodao:
–Stigao sam do toga zahvaljujući velikom radu i najboljim trenerima, počevši od košarkaške azbuke u Bosni kod Rusmira Halilovića koji je najviše uradio za mene, kao i Bogdan Tanjević, a najveće zasluge za to što je Bosna bila veliki šampion ima Vukašin Vukalović koga malo ko pominje… On nas je sve doveo u klub, imao je harizmu da drži čitav grad „u ruci“ i napravio je velikog giganta. Poslije ove reprezentacije došli su i Dražen Petrović, Zoran Radović, Toni Kukoč, Žarko Paspalj, Saša Đorđević, Josip Vranković, sve sami asovi, a Praja i ja smo ostali u nacionalnom timu do 1989. godine… Naravno, nikada ne bih mogao da napravim takve uspjehe bez najboljih trenera u reprezentaciji, za mene broja jedan svih vremena Aleksandra Nikolića, pa Ranka Žervice, Mirka Novosela… Imao sam dugu karijeru, od 1972. do 1990. godine, poslije Bosne sam bio u Parizu gdje je rođen sin Stefan, pa u Veneciji gdje je rođena kćerka Sara, a najveću zaslugu i teret podnijela je moja supruga Vera, koja je me prati već 44 godine, zaključuje Ratko Radovanović.
KSS u objavi piše da je ovaj košarkaški radnik osvojio devet medalja sa reprezentacijom Jugoslavije na velikim turnirima.
U ovoj generaciji 2025. laureati su osim Radovanovića i: Alfonso Bile (Obala Slonovače), Endrju Bogut (Australija), Leonor Borel (Kuba), Pau Gasol (Španija), El Katib (Liban), Tiša Penišeiro (Portugalija) i Daun Stejli (SAD) i Majk Kžiževski (SAD).
