Srbija je još jednom pala tamo gdje se to najmanje očekivalo – u osmini finala. I to ne protiv evropskog giganta, već protiv borbenih Finaca. Za naciju koja je na papiru imala status prvog favorita Eurobasketa, ovo nije poraz, ovo je debakl.
Posebno je simptomatično ponašanje predsjednika Saveza Nebojše Čovića. Dok je trajalo prvenstvo, bio je redovan glasnogovornik – obavještavao je javnost o povredama Avramovića i Vukčevića, dijelio anegdote sa susreta Piksija i Pešića. Međutim, čim je uslijedio brodolom, nastupila je tišina. Muk.
U sportu, baš kao i u politici, najteže je preuzeti odgovornost. Četiri godine ranije, nakon poraza od Italijana, javnost je tražila glavu Predraga Danilovića. Danas – ništa. Samo praznina i čekanje da se pojavi u nekom od režimskih jutarnjih programa, gdje će, u maniru političkog spin majstora, krivicu prebaciti na druge.
Košarkaška Srbija zaslužuje više od toga. Zaslužuje iskrenu analizu, jasnu strategiju i odgovornost onih na vrhu. Jer porazi nisu problem – problem je kada iz njih ne naučiš ništa.
E.Sk
