Tekst o Alenu Omiću igraču Crvene zvezde koji je napisao uvaženi kolega sa kosmagazin.com Žarko Dapčević Daba, prenosimo u cijelosti.
Crvena zvezda je na korak od odbrane titule prvaka Srbije, još jedna pobjeda i moći će da prišije 19. šampionsku zvezdicu. Na putu ka novoj tituli vodi je košarkaš koji iz utakmice u utakmicu ostavlja srce na terenu – dobroćudni div pod koševima Alen Omić.
Slovenački košarkaš bosanskog porijekla ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Rođen je 6. maja1992. u Tuzli. košarkaškom gradu koji je dao jednog Mirzu Delibašića i imao prvaka Evrope u ženskoj košarci, ekipu Jedinstva. Mejdan, sportska hala u Tuzli, važila je u onoj staroj Jugoslaviji kao jedna od tvrdjava koju je teško bilo osvojiti.
Junak ove priče je svoje prve sportske korake napravio kao – golman. Košarkom je počeo da se bavi u Sloveniji, u Černomelju, u Košarkaškom klubu Bela Krajina 2008. godine.
Agent Enes Trnovčević, u potrazi za visokim mladićima, naletio je na Omića. Nakon razgovora sa njim i njegovim roditeljima, Alen je fudbal zamjenio košarkom i nakon samo dva meseca treniranja u Tuzli odlazi za Sloveniju. Posle godinu dana provedenih u Černomelju prelazi u Pivornu Laško, kod trenera Aleša Pipana, prvo u juniorima a potom i u seniorima. U ABA ligi privlači pažnju šire košarkaške javnosti. Četri sezone je proveo u ekipi Laškog da bi 2012. naredna stanica bila Ljubljana, odnosno Olimpije.
Odličnim partijama zaslužio je i poziv u reprezentaciju Slovenije. Dok je nastupao u dresu Olimpije dva puta je išao na ljetnju ligu NBA, kao igrač Bruklina i Denvera. Sa ekipom Olimpije je osvojio kup Slovenije 2013, kao i dva Super kupa Slovenije – 2013. i 2014. godine.
Sljedeća stanica bila mu je Španija, ekipa Gran Kanarije 2015. Tamo je pod vođstvom trenera Aita pružio odlične partije u dve sezone koliko je boravio u tom klubu. U sezoni 2015/16 bio je izabran u najbolju petorku Eurokupa.
Nakon dvije godine provedene na Kanarima 2016. prelazi u Tursku, u Anadolu Efes kod Velimira Perasovića, ali Efes nije ostvario rezultate koji su se očekivali, Perasović je podnio ostavku, mjesto njega je došao Ataman koji je imao drugu viziju u koju se Omić nije uklapao. Nakon samo šest meseci, sredinom januara 2017. vraća se u Španiju, ali ovoga puta u ekipu Unikahe iz Malage, sa kojom je te sezone osvojio Evrokup. U finalnoj utakmici Eurokupa izmedju njegove Unikahe i Valensije, Omić je pokazao da je veliki čovek i veliki sportmen. Naime, pred kraj druge četvrtine, pri vodjstvu Valensije 33-25, Malaga je imala napad. U borbi pod košem lopta je otišla u aut. Sudije su je dodelile Unikahi, ali je Omić priznao da je on posljednji dotakao loptu i sudijska greška bila je ispravljena.
Nakon Malage u ljeto 2017. potpisuje ugovor sa Hapoelom iz Izraela, za koji je igrao sve do 20. januara 2018. kada prelazi u redove Crvene zvezde.
Njegov dolazak u Crvenu zvezdu izazvao podjelu medju Zvezdinim navijačima. Dio njih nije ga dobro primio, bilo je uvredljivih parola, ali on se nije obazirao na to. Prvo je svojim izjavama, i potom i svojim postupcima, pokazao odnos prema crveno-belom dresu, i ućutkao zlonamerne kritičare.
Debitovao je za Crvenu zvezdu na utakmici protiv Olimpijakosa, u meču u kome je Zvezda prvi puta pobjedila ekipu iz Pireja. Iz utakmice u utakmicu Omić je postajao nosilac tima sa Malog Kalemegdana. Nije birao utakmice, niti ih je djelio na male i velike, sve su za njega bile ista i na svima se trudio 101%. U nekim važnim utakmicama Zvezde on je bio taj koji je donosio prevagu i doprinosio pobedama.
Iako je samo šest mjeseci u Zvezdi, pokazao je ljubav i odanost prema klubu i dresu kao da se rodio podno zidina Malog Kalemegdana. Publika je to prepoznala i Alen je od nepoželjnog došljaka postao njen ljubimac.
Još samo jedan korak dijeli Zvezdu od osvajanja nove titule prvaka Srbije. Možda će, na moju veliku žalost, to biti poslednji meč Alena Omića u dresu Zvezde. Prilika je da ga ispratimo onako kako je zaslužio – kao velikog borca i vrhunskog profesionalca. Neko bi mogao i da mu se izvini za onaj ružni doček.
On sam kaže da je najljepši period njegove karijere do sada proveo na Kanarima, Malagi i u Beogradu.
U ime pravih navijača Crvene zvezde samo mogu da kažem: Alene, hvala ti.
Žarko Dapčević Daba / kosmagazin.com
