Legendarni košarkaš Partizana i reprezentacije Jugoslavije Dražen Dalipagić poznatiji kao Praja jedan je od petorice košarkaša koji su uz Slavnića, Kićanovića, Delibašića i Ćosića obilježili zlatnu epohu jugoslovenske košarke. Bio je prvi Evropljanin koji je pozvan u NBA profesionalce, ali je odbio ponudu Boston Celticsa prije više od četiri decenije.
Starije generacije još pamte čuveni poklič s košarkaških tribina: “Kića i Praja, pobjeda do kraja”, a slavni košarkaš danas prati uspjehe srpske reprezentacije i kaže da su na Evropskom prvenstvu favoriti.
“Možemo da osvojimo medalju, a i ne moramo. Takva nam je ekipa jer su je mnoge povrede poremetile”, rekao je Dalipagić u razgovoru za Novosti. Očekivanja od košarkaša su velika, a mnogi pretenduju na medalju, dok su se vremena promijenila od kad je Praja bio ispod koša.
“Posljednjih dvadeset godina pojavilo se dosta dobrih reprezentacija, tako da više nije slučaj da imate četiri, pet super ekipa, da su ostali slabiji. Sad su sve ekipe podjednako kvalitetne, danas sigurno sedam do deset kvalitetnih reprezentacija pretenduje na medalju”, ocijenio je Praja. Za Evropsko prvenstvo kaže da je teže jer je konkurencija veća, a selektoru reprezentacije Srbije, Saši Đorđeviću, savjetovao bi da nastavi da radi kao i do sad jer se vidi da igrači vole svoju zemlju i da za nju žele da naprave dobar rezultat, pišu Novosti.
“Košarka je sada, za razliku od našeg vremena postala kvalitetnija i brža. Snaga je, inače, uvijek bila potrebna jer je bilo i bit će košarkaša koji su igrali na snagu kao centri za razliku od onih koji su igrali na tehniku i šut. Bio je jedan od najboljih strijelaca u historiji evropske košarke, miljenici u srpskoj reprezentaciji su mu Teodosić, Bogdanović i Marjanović, ali danas ne može da prepozna ko bi mogao da ga naslijedi.
Nema nasljednika jer ne vidim igrača tog profila koji može da postigne ni približno toliko koševa jer se danas igra sasvim drugačija košarka i teret snosi cijela ekipa. Ne postoje više klasična krila kao iz mog vremena. U tvrdnje da reprezentaciju Srbije “sastavljaju” NBA klubovi jer ne dozvoljavaju igračima da igraju ne želi da vjeruje.
Nemam nikakvih dokaza da je tako. Ja u to ne vjerujem i neću da vjerujem jer se ovdje svašta piše. Nije ni Bodiroga igrao jednu, a Divac dvije, tri godine, pa su poslije osvojili svjetsku titulu”, podsjetio je Praja. Na svojevremenu izjavu Bože Maljkovića da su košarkaški funkcioneri vodili državu devedesetih rata ne bi bilo, Praja kaže da nije siguran da bi sačuvali Jugoslaviju.
“Uostalom, ne treba miješati sport i politiku”, rekao je za Novosti i dodao da je nemoguće porediti generacije. Sa saigračima iz reprezentacije održava kontakt koliko je to moguće.
“Kiću rijetko viđam, pogotovo otkako je u Trstu, povremeno sam se družio s Mokom. A kad ljetujem u Lovranu, sretnem se s starijim kolegama Ratom Tvrdićem i Perom Skansijem, a i kad Nikola Plećaš dođe u Beograd, redovno se javi i viđamo se”. U Beograd je došao prije skoro pet decenija i kako kaže, nikad nije želio da ode iz njega iako je živio u najljepšim evropskim gradovima Veneciji, Madridu i Veroni. Postao je slavan u Partizanu, a karijeru završio u Crvenoj zvijezdi i klupski sport ocjenjuje kao ekstremno loš.
“Nemamo ligu, nema ulaganja u klubove, a bez para je teško postići neke rezultate. Zvijezda je rasprodala igrače, ne znam kako će izgledati ove sezone, a Partizan praktično počinje od nule”. Praja igra rekreativno tenis i vrijeme uglavnom provodi s unucima.
“Unučići od kćerke Sanje i zeta Danijela Anđelkovića, rukometaša i nekadašnjeg reprezentativca, sad su mi cijeli svijet. Sad su s nama, uskoro odlaze u Tuluz gdje žive jer i njima počinju obaveze”, rekao je slavni košarkaš za Novosti. Sin Davorin krenuo je njegovim stopama i petnaest godina igrao košarku, uglavnom u inostranstvu dok je danas teniski trener u Emiratima. U Mostar, svoj rodni grad Praja ne ide jer kaže da više nije njegov.
“Mostar je sad podijeljen, a ja sam rođen u gradu u kome su živjela sva tri naroda, sad je podijeljen na dva, a i oni se trve između sebe. Posljednji put sam bio tamo prije tri godine. Šta ću ja tamo kad i svoj automobil moram da krijem u garaži da ga neko ne bi uništio. Majku, inače, povremeno viđam, a tamo mi žive brat i cijela familija”, rekao je Praja.
