Košarkašku javnost u Bosni i Hercegovini uzdrmala je vijest da je KK Solokac izbačen iz drugog ranga bh. košarke. Sokočani su napustili teren protiv Slavije u utakmici koja je igrana u Istočnom Sarajevu nezadovoljni suđenjem. Sve se odvijalo 13 sekundi prije kraja utakmice kada je sudija Skenderija u “mrtvom vremenu” dosudio dvije nesportske greške gostima.
Epilog je sljedeći: Sokolac izbačen iz lige, delegat kažnjen sa dvije, a sudije Skenderija, Vavan i Rađević sa jednom utakmicom.
Logika je jasna. Ako su kažnjene sudije – onda su krive. U tom slučaju reakcija Sokočana je izazvana lošim sudijski suđenjem. A Sokočani su izbačeni iz lige.
Izrečene kazne još jednom potvrđuje činjenidu da su delegati i sudije u Bosni i Hercegovini bukvalno zaštićeni, kao da su upisani na “UNESCO-ovom” popisu svjetske baštine?
Sudije i delegati su ti koji kanališu u kojem pravcu idu utakmice. Zbog čega takav povlašten položaj imaju godinama u bh. košarci?
Čemu vode blage kazne za loše suđenje, kao i rad delegata na utakmicama? Priličan broj službenih lica su uljuljkana u zoni komfora, da li im je bitna samo dnevnica koju plaćaju klubovi?
Ovakav nesrazmjer u kaznama prema klubovima i službenim licima ne vodi ničemu.Možda bi priličan broj bh. sudija i delegata trebao ići na edukacije, kako bi shvatili kakva im uloga pripada.
Oni su samo servis koji žive od klubova. Mada priličan broj njih misli da timovi žive od njihove pištaljke i delegatskih zapisnika?
Svako griješi u svom poslu, to je neminovno. Međutim samo adekvatno ravnopravne sankcije za klubove, igrače i sudije mogu donijeti kvalitet bh. košarci.
N.S.
