Obratili smo se Instituciji ombudsmena BiH u povodu diskriminacije na final-fouru Kupa Mirza Delibašić koji je prošle godine igran u Laktašima. Još uvijek nismo dobili konačnu odluku.
Večeras objavljujemo našu žalbu i odgovor KK Igokee.
………………………..
Udruženje građana „Centar kreativnih aktivnosti“ Tuzla
Ulica VI bosanske brigade 37
Tuzla, 19. februar/veljača 2019. godine
Predmet: Žalba
Poštovani,
Obraćamo Vam se nakon što smo u subotu i nedjelju, 16. i 17. februara 2019. godine, tokom održavanja završnice Kupa Mirza Delibašić u Sportskoj dvorani Laktaši, a u organizaciji Košarkaškog kluba Igokee iz Laktaša, bili lišeni osnovnih ljudskih i profesionalnih prava.
Događaji teku ovako. Obratili smo se 11. februara 2019. godine Košarkaškom savezu BiH u vezi sa izdavanjem novinarskih akreditacija za praćenje završnog turnira Kupa Mirza Delibašić. U sklopu udruženja Centar kreativnih aktivnosti Tuzla egzistira i specijalizirani košarkaški portal Bhbasket (www.bhbasket.ba), te nam nikada ranije ni jedan klub u BiH i regionu, kao ni FIBA-e, nije uskratio pravo na izdavanje akreditacija.
U KS BiH su nam rekli da se obratimo KK Igokea, što smo i učinili. Poslali smo upit na službeni e-mail KK Igokea, a oni su nam dali upustva za akreditovanje. Uputili smo zvanični zahtjev nakon čega smo dobili odbijenicu. Poslali smo e-mail sa pitanjem „Zbog čega?“, ali nikada nismo dobili odgovor. Kontaktirali smo portparola Nenada Vurunu, direktora Pavla Ćorovića i glavnog menadžera Igora Dodika, ali se niko od njih nije javljao na telefon.
U subotu 16. februara 2019. godine krenuli smo put Laktaša. Pored mene na put je krenuo kolega Edin Skokić, koji radi za Dnevni avaz i član je Udruženja „BH novinari“, a čije sam ime i prezime naveo na zahtjevu koji sam poslao, jer smo se dogovorili da će mi kao iskusniji kolega pomoći da realizujem zadatak, odnosno da ispratim Kup Mirze Delibašić na pravi način kao odgovorno lice portala Bhbasket. Na put je krenula i Selma Skokić, koja je volonterka u Udruženju Centar kreativnih aktivnosti i koja je honorarni saradnik portala Bhbasket.
Stigli smo u Laktaše oko 15.30 sati i naišli odmah na portparola Nenada Vurunu. Pitao sam ga zbog čega nam nije odobrena akreditacija, a on je odgovorio „Niste novinari“. Svi znamo na koji su način organizovani sportski klubovui u BiH, odnosno da su organizovani kroz Udruženja građana, te smo na isti način mogli odgovoriti Vuruni kako i KK Igokea nije košarkaški klub, odnosno da je UG KK Igokea, jer je on mišljenja da Udruženje građana ne može imati novinare u svom članstvu.
Dostojanstveno smo prihvatili njegov odgovor i sjeli u caffe-bar u sklopu dvorane. Odlučili smo da utakmice gledamo kao civili, kao slobodni građani ove zemlje. Oko 16.30 sati krenuli smo ka dvorani, a na deset metara prije mjesta za ulaz nama je pripadnik zaštitarske službe rekao: „Vi ne možete ući“. Kako je on znao ko smo mi ako se drugi put u životu nalazimo u Laktašima.
Pitali smo ga: „Je li slobodan ulaz“. Odgovorio je: „Jeste, ali za vas nije slobodan“. Na taj način su nam grubo narušena osnovna ljudska prava – pravo na slobodu kretanja. Skup je bio javnog karaktera i na njega su mogli ući svi, osim nas troje.
Pozvali smo PS Laktaši. Vrlo brzo je stigao vođa smjene. Obrazložili smo mu svoj problem, a on je slegao ramenima i rekao da nam ne može pomoći. Pitao sam ga po kojem članu zakona ili propisa nama kao slobodnim građanima BiH zaštitarska služba može spriječiti ulazak na javni skup.
Davali smo policiji JMBG da provjere da li smo u prekršaju i ako jesmo da nas odmah uhapse. Nisu željeli da provjere.
Pitali smo zaštitare šta će biti ako krenemo da uđemo: „Izbacit ćemo vas“. Nismo željeli da to sve snimamo i kompromitujemo Kup Mirze Delibašić, odnosno da snimcima našeg izbacivanja iz dvorane i eventualne primjene sile zaštitarske službe nad nama pošaljemo u eter.
I dalje smo pokušavali da ljude uvjerimo kako griješe, jer nemaju zakonsku osnovu da nam spriječe ulazak kao civilima na utakmicu. Tražili smo šefa zaštitarske agencije „Bond“ koji je došao i rekao kako im je klub dostavio pismeni dokument u kojem stoji kako smo nas troje „bezbjedonosna prijetnja“.
Obratio sam se policiji i tražio da me odmah uhapse ako sam prijetnja po bilo čiju bezbjednost. Policajci nisu reagovali. Tražili smo od šefa zaštitarske agencije „Bond“ da još jednom razgovara sa predstavnicima KK Igokea, jer se nama niko od njih nije javljao na mobitel kada smo ih zvali ispred dvorane, što je on i učinio.
Došao je nakon nekoliko minuta i rekao: „Možete ući, ali ne smijete ništa raditi“. Rekli smo mu i da nećemo raditi novinarski posao jer nam je to onemogućeno, ali…
Cijelo vrijeme u subotu, dvije utakmice, na nas je motrila policijska patrola i pripadnici zaštitarske agencije „Bond“ dok smo bili smješteni na tribinama ispod koša kao u getu ili logoru. U pauzi između dvije utakmice šef zaštitarske agencije „Bond“ nam je rekao da smijemo otići u WC ili caffe bar što me je podjestilo na proljeće 1992. godine kada sam sa svojom porodicom bio zatočen u logoru Sušica (Vlasenica)…
Narednog dana, nedjelja, došli smo na finalnu utakmicu, i bez problema ušli, ali nam je opet rečeno kako ne smijemo ništa raditi. Na poluvremenu sam uzeo laptop kako bih pogledao privatni e-mail na šta je šef zaštitarske agencije „Bond“ došao i rekao da vratim laptop u torbu, jer ćemo biti izbačeni iz dvorane. Laptop sam vratio u torbu.
I taj drugi dan smo bili kao u getu, jer je na nas motrio zaštitar da slučajno neko od nas ne bi upotrijebio fotoaparat ili laptop. Dok su sve preostale kolege novinari imali slobodu kretanja i dok su fotografisali dodjelu medalja i pehara, ispred nas je bio „zid“ zaštitara koji nije dozvoljavao ni da čestito odgledamo ceremoniju. Kolega Skokić se snašao, te je iskoristio njihovu nepažnju i provukao se do susjedne tribine odakle je krišom napravio nekoliko snimaka dodjele trofeja.
Nakon utakmice ponovo se susrećemo sa šefom zaštitarske agencije „Bond“, kojem se zahvaljujemo, ali koji nam kaže da nam je „progledavao kroz prste“. Ako je ovo progledavanje kroz prste šta je onda drugo.
Nama je kao slobodnim građanima ove zemlje bila ugrožene sigurnost, jer je neko dao podatke o nama zaštitarima. Nedostajale su samo slike na ulazu u dvoranu. Nama je onemogućeno pravo na rad. Nama je ograničena sloboda kretanja. Nama je uskraćeno pravo na slobodu govora i mišljenja. Nas su bez argumenata okarakterisali „bezbjedonosnom prijetnjom“. Nama su na kraju iz KK Igokee zabranili da imamo bilo kakav kontakt sa igračima i stručnim štabom.
Molimo Vas da sagledate činjenice koje smo potkrijepili i da reagujete. Od KK Igokea zahtjevamo da se javno izvinu i ograde od ovih događaja, te da nam na sljedećim utakmicama KK Igokee dozvole da nesmetano obavljamo svoj posao i da kao i drugi slobodni građani BiH gledamo utakmice bez ikakvih problema.
S poštovanjem
Nedim Salaharević, dipl.pravnik
…………………………
Odgovor KK Igokee donosimo u nastavku:
Dana 12.03.2019
Bosne i Hercegovine
Predmet: Odgovor na žalbu predstavnika udruženja gradana „Centar kreativnih aktivnosti’
Odgovaramo prema vašem dopisu Ž-BL-06-154/19. Odbacujemo sve tvrdnje diskriminacije dotične grupe gradjana.
Obzirom da smo i mi dobili njihov tekst, koji je upućen i varna, odbacujemo sve tvrdnje iznesene u njemu i ukazujemo na sledeće činjenice.
Košarkaški klub Igokea, kao organizator utakmica na Kupu Mirza Delibašić je zadužen za izdavanje akreditacija za ovaj dogadjaj. Gore navedeno udruženje je kontaktiralo klub i dobili su formular za akreditovanje. Formular nije bio ispunjen u skladu sa pravilima o akreditovanju novinara i bio je ovjeren sa pečatom „Centra kreativnih aktivnosti”, što je naša služba okarakterisala kao nevladinu organizaciju i da se ne radi o mediju ili novinarskoj kući. Zahtjev za akreditaciju nije odobren i to su zvanično dobili na e-mail. Košarkaški klub Igokea nema obavezu da bilo kome obavještava razloge odbijanja akreditacije, niti Ijudi koji rade u klubu imaju obavezu da se bilo kome javljaju na telefonske pozive i poruke.
O tome, da li je pomenuto udruženje dobilo akreditaciju od nekoga prije ili nije, ne bi smo licitirali. Tvrdimo da KK Igokea nikada, ni sa kim od medijskih kuća, nije imala probleme.
Kako dalje navodite, podnosilac žalbe se uputio u Laktaše. lnače, u tekstovima na njihovom portalu možete pronaći dokaz o dobijanju e-mail-a u kojem KK Igokea nije odobrila akreditacije i tekst o polasku za Laktaše, „pored svih zabrana”, gdje se u tekstu već stavljaju u ulogu žrtve. To govori o smišljenom planu stvaranja tenzija, što podnosilac žalbe konstantno radi u tekstovima na svom portalu.
O dešavanjima i razgovoru sa policijom i pripadnicima agencije za osiguranje mi ne možemo iznositi stavove, ali samo pretpostavljamo da je policija čitala njihove tekstove tih dana, a i u prethodnom periodu, te su zbog toga bili oprezni kod njihovog dolaska.
Tvrdnje o tome, da je kraj njih bio zid ‘judi iz obezbjedjenja, apsotutno ne stoje. To se može vidjeti i na snimcima sa utakmica.
Ta grupa od troje Ijudi je nesmetano birala mjesto gdje će da sjede na utakmicama. Sami su izabrali mjesto na sjevernoj tribini, gdje osim njih, nije bilo nikoga Na desetak metara od njih je stajao jedan pripadnik agencije za osiguranje. Stajao je na mjestu gdje inače stoji, na svim drugim utakmicama, jer je tu jedan od prolaza prema terenu.
Ono što ste izostavili u vašem dopisu, a nalazi se u njihovom tekstu je kontantno pozivanje na rat, logore i ubijanje. Te spominju osjećaje kao u logoru. Ljudima iz našeg kluba su slali poruke tipa: „nije vam ovo Prijedor i nije 1992 , „stavili ste nam bijelu traku oko ruke” i sl.
Kako bi ste sagledali ovu situaciju što racionalnije, molimo vas da se upoznate sa pisanjem „specijalizovanog” košarkaškog portala. Ovaj portal se bavi blaćenjem KK Igokea. Pisanjem izmišljenih stvari i kvalifikacija za Ijude koji rade u KK Igokea. Lično ih vrijedjajući.
Na meti njihovog pisanja su Igor Dodik„ Pavle Ćorović, Siniša Kovačević, Nenad Vuruna i Boris Spasojević.
Pored toga, meta su i Ijudi koji rade u Košarkaškom savezu Republike Srpske. To su Dragan Ćazić, Siniša Jakovljević, Goran Cvikić, Dana Muminović i Milan Plavšić, te košarkaške sudije Dragan Porobić i Dragan Kraj.
Ovaj portal pokušava da nametne model razmišljanja u košarkaškom svijetu i da vrši pritisak. Sve bi to bilo uredu, da se ne bave ličnom diskreditacijom, koja nema nikakve veze sa košarkom. Sve ove tekstove možete pronaći na tom portalu.
U tekstovima, oni žele i traže da ih ljudi koje su neosnovano diskreditovali tuže. Žele sudski spor kako bi skrenuli pažnju na sebe. Smatramo da to žele i sa ovom žalbom koju su uputili na vašu adresu. Sudski spor nije opcija za KK Igokea, jer je predmet težak za dokazivanje i dugotrajan, a satisfakcija nikakva.
Na njihove tekstove, klub odgovara šutnjom i tako će i ostati. Članovi našeg kluba ne daju izjave za taj portal. Da budemo potpuno iskreni, izjave nikada nisu ni tražili. Obično prepisuju iz drugih medija ili izmišljaju sami.
Podnosilac žalbe je svjestan da nije novinar, niti je predstavnik medija, pa spominje izvjesnog Edina Skokića, navodno novinara lista Dnevni avaz. Da razjasnimo i tu situaciju. Ako je Edin Skokić novinar iista Dnevni avaz i da je Dnevni avaz podnio zahtjev za akreditovanje, vjerovatno bi zahtjev bio odobren. Na našim utakmicama Dnevni avaz već ima svog novinara.
Pomenutoj grupi je bilo omogućeno kretanje kao i svim ostalim gledaocima, po svim dijelovima dvorane predvidjenim za boravak gledalaca. Utakmice su gledali nesmetano.
Nije im dozovljen ulazak na teren i ulazak u prostor predvidjen za novinare, jer nisu imali dozvolu za kretanje u tim dijelovima dvorane.
S toga, još jednom odbacujemo sve navedeno u žalbi o diskriminaciji. Mi kao ozbiljan klub, učesnik regionalne ABA lige, nemamo vremena i volje da se bavimo Ijudima sa lošim namjerama i viškom vremena.
S poštovanjem,
Upravni odbor
