Košarkaški klub Jedinstvo Aida iz Tuzle je u drugoj polovini 80-ih godina obilježio žensku košarku bivše Jugoslavije i Evrope. Članica čuvene generacije tuzlanskih košarkašica bila je Dragana Čojić, koja je dala svoj doprinos u osvajanju mnogobrojnih trofeja ekipe iz Tuzle.
U razgovoru za emisiju “Sport klub” RTV TK govorila je o svojoj dugugodišnjoj karijeri, sa posebnim osvrtom na igranje u Jedinstvu-Aidi:
“Najveći krivac za moje bavljenje košarkom bio je pokojni Miro Pantelić, nastavnik fizičkog vaspitanja, nakon čega krenula sam da treniram u košarakom klubu Radnik u Bijeljini. Tu sam prve košarkaške korake naučila od Snežane Ljekić, a zatim istakla bih i Ćiru Dizdarevića, čovjeka koji nam je posvećivao mnogo pažnje i radio sa puno energije. Moram izdvojiti tadašnji odlazak na kadetsko prvenstvo BiH 1985.godine, kada nas je vodio Slobodan Boban Lukić, koji je bio i trener prvog tima. Igrale smo protiv Čelika iz Zenice, mi smo bili autsajderi. Tu sam utakmicu odigrala jako dobro i odvela svoj tim u finale. U Bijeljinu smo se vratile sa srebrenom medaljom, što je mnogo značilo za naš grad. Nakon čega me trener Lukić prebacio u prvi tim gdje sam debitovala protiv Vojvodine. Nekoliko dana poslije igrale smo kup utakmicu protiv Jedinstva gdje me zapazio tadašnji trener Mihajlo Vuković, nakon čega počinje moja karijera u Tuzli”, govori Čojić, i nastavlja o svom periodu u Tuzli:
“U Tuzlu sam došla 1987.godine kada je Jedinstvo bilo prvak Jugoslavije, to je bila jedna privilegija doći u jednu takvu ekipu kod vrhunskog stručnjaka Mihajla Vukovića. Bilo je izuzetno jaka konkurencija, i jako teško ući među prvih deset igračica. Puno sam trenirala a to sam uspješno usklađivala sa školskim obavezama. Bila je to jedna borba, a ja sam opstala i zadržala se u Tuzli četiri i po godine, to je najljepši dio moje karijere. Jedinstvo je bio najorganizovaniji klub u državi, mi smo imali samo jednu obavezu da treniramo. Jako brzo sam izborila mjesto u prvom timu Jedinstva. Mihajlo Vuković je izvukao od svih nas ono što smo najbolje radile, to je bila njegova formula uspjeha. To je period gdje smo ispekle i jedan životni zanat da opstanemo i borimo se kroz život. Cijeli grad je u tim godinama živio za košarku”, naglašava Čojić.
Cijeli razgovor pogledajte u videoprilogu emisije “Sport klub” RTV TK.
