Najveće trenersko ime u Evropi, Čačanin Željko Obradović, poslije tri decenije se vratio u Partizan gdje je i počeo svoju trenersku karijeru. Sa svojim klubom je na pripremama na planini Zlatibor. Ekipa portala BHbasket je posjetila Hotel “Olimp” i razgovaral sa velikanom ŽOC-om o niz aktuelnih tema.
Kako teku pripreme?
-Na Zaltiboru smo nekih sedam dana i ostat ćemo do kraj sedmice. Imamo nekoliko igrača juniora, zatim prvotimaca od prošle sezone i igrači koji su potpisali ove godine. Ide uobičajenim ritmom, u hodu se prilagođavamo.
Kada je bilo teže donijeti odluku da sjednete na klupu Partizana? Sad ili prije 30 godina?
-Različte su stvari bile jer sam 1991. godine preko noći sam postao trener. Sjeo sam, razmislio i zaključio da nema bolje motivacije od toga da se vratim u klubu koji najviše volim. Bio je red da se vratim i napravim nešto u Partizanu koji mi je toliko dao.
Kako ste Dušanu Ivkoviću, tadašnjem selektoru SFRJ, saopštili odluku 1991. godine?
-Tražio sam od Kiće da prođe Eurobasket. Međuim oni su htjeli odmah da vodim ekipu i ja sam preuzeo. Ivković je naišao na razumijevanje i zahvalan sam njemu, ali i Kići koji je taj potez povukao.
Kakav je bio rizik preuzeti tada Partizan?
-U životu postoji strana gdje čovjek mora da negdje rizikuje. Donosio sam odluku razgovarajući sam sa sobom. Znao sam da je to rizično a i dobro po mene. S ove distance gledajući ispalo je dobro.
Kako ste stekli autoritet kod dojučerašnjih saigrača?
-Moja prednost što sam poznavao te ljude i oni mene. Ja sam shvatio da je jedini autoritet koji trener može da ima znanje. Pripremao sam da na svako njihovo pitanje imam odgovor. Nisam se ponašao kao šef već kao trener. Postigli smo sjajan rezultat. Uz pomoć profesora Alekansadra Nikolića koji mi je pomagao. Imao sam priliku odmah otiđi poslije toga, ali sam ostao zbog profesora da učim.
Kako je bilo biti učenik prof. Nikolića?
-Sarađivao sam s profom i ranije.. Promijenio mi je poglede na košarku. Kako treba da igra plejmejker. Kada sam krenuo da radim s profesorom počeo sam drugačije da razmišljam o košarci. Išao sam na njegova predavanja i pisao sve njegove treninge. To mi je pomoglo da budem to što jesam.
Šta je pored ljubavi bilo presudno da se vratite u Partizan?
-Prvo i osnovno emocija koju imam prema Partizanu. Živim 28 godina van zemlje i to je doprijenilo tome. Da shvatim da se malo vratim kući i budem okružen dragim ljudima i kliknulo je nešto u meni. Sigurno najpresudija je ta ljubav koju imam prema Partizanu.
Vaša ljubav prema matičnom Borcu iz Čačka?
-Ljubav također gajim prema Borcu. I ove godine provodio sam vrijeme u Čačku. To je klub koji mnogo volim. Dovodio sam timove koje sam trenirao u moj Čačak. Bilo je super i nadam se da će i ove godine će biti sve uredu.
Duško Vujošević izrazio radost zbog vašeg povratka u Partizan, ali i istakao da ga je iznenadio vaš, po njemu, rizičan potez?
-Dule je onaj ko mogo voli Partizan. Bio mi je i trener, a postali smo kasnije i kolege. Uvijek kada se vidimo pričamo o Partizanu. Ne vidim rizik kada radite iz ljubavi i sa čvrstom željom. Rizik je kada neko pomisli da ekipa i ja nismo u stanju da damo maksimum. Na tome ću uvijek insistirati. Ne vidim ništa riskantno u tom potezu. Ne gledam u prošlost i ovo neki novi početak za mene.
Da li može Balša Koprivica biti otkriće kao što je to bio Željko Rebrača u Partizanu?
-Nema razloga da bude Rebrača. On je shvatio da njegov izbor na draftu nije ono što njega zadovoljava i da ima uslove u Partizanu da napreduje u karijeri. Momak koji ima 21 godinu kada razgovarate s njim djeluje mnogo zrelije. Imat će adekvatan tretman pored kolektivnog, imat će individuane treninge što je za mlade igrače najvažnije. Niko nije postao igrač trenirajući samo s ekipom.
Kako funkcioniše cimerska veza Savićem ?
-Fenomalno prezadovljan da imam sreću da radim sa Zoranom. Na istoj smo liniji, isto razmišljamo, imamo iste ideje. U pravljenju tima i sve u okviru nekih mogućnosti koje imaš.
Posebno ste istakli da ćete raditi na smirivanju tenzija?
-To bi bila pobjeda svih ljudi koji igraju košarku. Pratio sam ANA ligu i uvijek moramo imati poštovanje za sve klubove. Rekao sam igračima gdje god da ste vi ste igrači Partizana. Moramo da poštujemo protivničke ekipe, navijače, sudije, novinare. Treba da uradimo sve jer sport zbližava ljude. Apelujem na sve ljude zdravog razuma i pameti i da ABA liga bude primjer za cijelu Evropu.
Dolazite u ABA ligu, igranje na terenima širom regiona, imate sve trofeje, nedostaje ABA titula?
-Radujem se gostovanjima ekstra je to motivacija za mene i vidjeti drage prijatelje. pričamo o tome u klubu i vraćamo se u dane kada smo igrali najjaču ligu u Evropi. ABA liga je cilj jer se uz Eurocup dolazi do Eurolige. Mora Euroliga da prepozna kvalitet koji odavde dolazi. Beograd ima potencijal za dva predstavnika Zvezdu i Partizan. Naravno i drugi timovi iz ABA lige naravno imaju pravo to. Bio bih sretan da igra više klubova sa ovih prosotra u Euroligu.
Da li je ABA liga zakinuta sa samo jednim mjestom u Euroligi?
-Kada govorimo o Euroligi pričamo o 11 klubova koji odlučuju o svemu, kome da se dodijeli licenca i druge aktivnosti. Nadam se da će se i to promijeniti. Da se sem ekonomskog aspekta gleda i sportski aspket, jasno je da je to najbolje takmičenje. Euroliga želi kontkinuinet klubova, a ne da budu godinu dvije i da nestanu, kao što je bio slučaj.
Da li će biti još pojačanja?
-Od prošlogodišnjeg tima smo zadrzali tri igrača Zagorca, Dangubica i Trifunovića. Nekog mora da dovedemo da napravimo tim. Klub je donio odluku ranije raskid saradnje, prije mog dolaska. U ovom tretnuku ja bih volio da svi ovi koji su potpisali budu u ovom trenutkuna raspolaganju.
Kakva je situacija sa Markusom Pejdžom, da li je i dalje član Partizana?
-Pejdž nije sa nama. On je u nekom totalno drugom statusu, nijednog trenutka nisam sa Savićem pričao da bi trebao biti dio tima.
Bili ste selektor, da li bi to ponovo bili na klupama drugih reprezentacija?
-Imao sam ponude da vodim mnogo reprezentacija. Svima sa odgovarao da sebe ne vidim na klupi na drugih reprezetacija osim svoje zemlje. Ta priča je za mene završena 2005. godine.
Nekada se u reprezentaciju dolazilo pješe, danas je to drugačije, koji je razlog?
-To je individualno i ne treba generalizovati. Činjenica da vjerovatno svi treba da razmisle o dobrim primjerimma, trojici američkih igrača koji igrali finale NBA. Poslije završetka sjeli su avionu i stavili se naraspolaganje reprezetaciji. Pau Gasol se vratio u Barcelonu da bi bio spreman za reprzentaciju. Ovo nije kritika, ja samo znam igrati za repereztaciju je najveća čast za svakog čovjeka.
Da li ste imali poziv iz NBA?
-Nikad ništa ozbiljno, jedne godine imao sam poziv za neki razgovor. Ja takve ne prihvatam tipa intervuja, jer sve ostalo se o meni zna. Pratio sam 2012. godine treninge Detroita sa Itudisom, otišli smo na poziv Dumarsa. To je bilo ogromno iskustvo za mene najbolja organizacija. Učimo od nih kao i oni sto uzimaju od nas neke stvari. NBA ne voli trener iz Evrope. Nismo imali priliku da vidimo trenera da iz evropskog kluba ode i vodi NBA tim.
Definicija košarke Željka Obradovića?
-Veoma je teško da odgovorim na to pitanje moglo bi se pričati satima o tome.
Vaša sjećanja na Mirzu Delibašića?
-Izuzetan čovjek prije svega. U Sofiji sam sjedio sam sa Kićom i Mirzom proveli smo noć zajedno. Njh dvojica pričali su njihove priče. Bio sam počastvovan da sjedim i slušam njihove razgovore. Mirza je čovjek, igrač i gospodin. U Realu su pričali o njemu da je to bio najbolji čovjek koji je nosio dres Real Madrida.
E.Sk/N.S.
KOMPLETAN INTERVJU MOŽETE POGLEDATI U LINKU ISPOD…
