aco-litvanija

Nakon sjajnog reprezentativnog ljeta, čini se da bh košarku očekuje tmurna i kišovita jesen. Još uvijek nam se nisu “slegle” sve pozitivne emocije koje su u nama izazvali  nastupi Acinih Zmajeva u Jesenicama, a nažalost već na vidjelo izlaze ogromni problemi sa kojima se susreću u radu u KSBiH.

Prvi problem koji se pojavio odmah nakon utakmice protiv Litvanije je pitanje ostanka selektora Ace Petrovića na klupi reprezentacije. U jučeračnjem broju Dnevnog avaza sekretar KSBiH Harun Mahmutović nije slao pozitivne signale u tom smjeru:

– Šanse da zadržimo Acu i njegov štab skoro su nikakve. Nažalost, naš prijateljski i džentlmenski dogovor je završen. No, nemam obraza tražiti od njega da i dalje odbija ponude klubova i da vodi reprezentaciju Bosne i Hercegovine na prijateljskoj osnovi.

Petrović je nesumnjivo glavni “krivac” za sjajne igre naših reprezentativaca na Eurobasketu, on je uspio da povrati vjeru u našu reprezentaciju i da je postavi na čvrste temelje, selekcionirajući ekipu koja sa par pojačanja u budućnosti (Sulejmanović, Buza, Vrabac, Nurkič, mlađi Đedović) može da sanja i OI u Riju. Ali, finansije u ovoj državi su prepreka za sve, pa i za nastavak saradnje sa hrvatskim stručnjakom. Stoga Mahmutović naglašava da je pomoć državnih struktura bila minimalna:

– Ako vam kažem da do današnjeg dana od države nismo dobili nijednu KM, sve će vam biti jasno. Bit će vam jasno i ako vam kažem da je Ministarstvo sporta Federacije BiH izdvojilo 50.000 KM za sve naše reprezentacije, a da je samo kadetska reprezentacija za plasman među 16 najboljih u Evropi imala troškove od skoro 120.000 KM.

Kapa do poda Generalnom sekretaru i malobrojnoj ekipi oko njega, ali iz izjava koje su date netom nakon završetka našeg učešća na Eurobasketu, može se jasno isčitati da u košarkaškom sportu u BiH ništa ne funkcioniše kako treba. Ako Mahutović pozajmljuje pare na ličnoj osnovi, a čuje se i da je svoju vikendicu založio kako bi obezbjedio sredstva za pripreme, onda treba postaviti pitanje do kada to može tako funkcionisati i kad će sve da se sruši kao kula od karata? I drugo pitanje vezano uz to – znate li ko je Miro Gugić?

Miro Gugić je prema web stranici KS BiH na čelu UO KSBiH. Pa nigdje u medijima se taj Gugić nije pojavio da barem pohvali naše reprezentativne selekcije, nigdje niti u jednoj izjavi gospodin Mahmutović ga nije ni pomenuo, a kamo li da je Gugić pomogao u obezbjeđenju sredstava za pripreme. E šta radi onda Gugić i većina ostalih članova UO, osim što brane interese svojih nacionalnih klubova. Dugo se u kuolarima pričalo da je Dodik glavni finansijer Saveza, ali iz posljednjih izjava vidimo da se to nigdje ne spominje. Je li to tajna? Moguće je da i griješim, da gospoda koja sjedi u UO radi super posao i obezbjeđuje glavninu sredstava za funkcionisanje saveza, ali iz ovih izjava i svega viđenog i nama kao javnosti prezentiranog, teško da je tako.

Drugi problem, a ja bih reko i prvi, naše košarke je domaća košarkaška liga. U ovom momentu se teško može saznati i vidjeti ko će igrati tu ligu? Kada ona počinje? Koji je sistem takmičenja? To je nemoguća misija, osim ako niste član Takmičarske komisije KSBiH. Na zvaničnoj web stranici Saveza još od juna stoje rezultati prošlog prvenstva, ni slova o novom prvenstvu koje bi trebalo da počne za manje od mjesec dana. Vjerovatno će po već uobičajenoj praksi da se i odgodi njegov početak.

Zaista bi bilo dobro da Harun Mahmutović (jer većina članova UO očito ništa ne rade) uloži barem dio energije koji je posvetio reprezentaciji, da pokuša pomoći i domaću ligu, na način da se prvo jasno definiše sistem takmičenja (pogotovo u ženskim prvenstvima gdje klubovi igraju neku privatnu regionalnu ligu kako hoće i ko hoće, pa onda ulaze u Ligu za prvaka),da se konačno na pravi način riješi pitanje “stranaca” u ligi i “zaštićenih godišta”, da ne mogu reprezentativci drugih zemalja biti zaštićeno godište u BiH, kao i način popunjavanja lige, jer prošlih mjeseci se svašta moglo čuti tipa neće igrati ovaj pa ulazi onaj, bez jasnih kriterija. U KSBiH se često hvale da su oni prvi ujedinjeni bh sportski savez i slično, zanemarujući činjenicu da ga, za razlliku od fudbalskog ili rukometnog saveza,  čine tri “nacionalna” saveza, što ima implikacije i na način popunjavanja liga.

Osim toga, treba pokušati pronaći generalnog sponzora lige, medijski adekvatno popratiti tu ligu i smanjiti troškove klubova za kotizaciju i sudijske takse. Ovo posljednje će biti najteže provesti, jer od KSBiH do Kantonalnih saveza u njima uglavnom sjede bivše ili sadašnje sudije. Kasu Saveza ne mogu puniti siromašni klubovi na rubu opstanka, kroz kotizacije i kazne koje im se nakon svakog odigranog kola redovno fakturišu. Ovo govorim kao neko ko je dugo radio u klubovima i koji zna kako stvari funkcionišu.

Naravno, neće KSBiH raditi posao klubova i u tom dijelu svaki klub mora se pobrinuti da se izbori u okviru svoje lokalne zajednice za što bolji status i sponzore. Ali, u okviru KSBiH mora se povesti ozbiljna rasprava o tome kakvu ligu želimo, šta želimo od te lige i kako ligu u ovoj situaciji učiniti što jeftinijom. Bez jake domaće lige teško da će se u budućnosti naše reprezentativne selekcije moći popuniti kvalitetnim igračima. Pa Teletović, Đedović, Kikanović, Bavčić, Peršić su produkti domaćih klubova, mi ne možemo očekivati, poput fudbala, da reprezentaciju popunjavmo našom djecom iz dijaspore, jer je činjenica da je naša dijaspora većinom prisutna u zemljama u kojima je košarka sporedni sport.

Ovdje namjerno nisam spomenuo dva, u ovom momentu, najjača kluba u BiH, Široki i Igokeu. Zato što od tih klubova bh košarka nema ništa, Igokea je kolonija stranaca, koji malo radosti donesu publici u Laktašima i Aleksandrovcu i ništa više, a HKK Široki je već odavno rasadnik super talentiranih igrača za hrvatske mlađe selekcije.

Za kraj dobra vijest, čuje se da se od ove godine pokreće zajednička kadetska i juniorska liga, potez za čistu peticu za koji vjerujemo da pokazuje da će biti promjena koje nose nadu za bh košarku.

Komentariši