Irma Rahmanović, prvotimka zeničkog Čelika, svoju karijeru započela je u Banovićima, a potom nastavila u tuzlanskom Jedinstvu. Drugu godinu zaredom je Zeničanka, a u razgovoru za portal BHbasket govori o svojoj karijeri, ali i o drugim poljima života.
Najprije je pozdravila sve čitaoce portala BHbasket i uputila nam komplimente za dosadašnji rad.
Kada i gdje si počela igrati košarku, zašto?
Rahmanović: Košarku sam počela igrati u rodnom gradu Banovićima. Vrlo rano sam počela trenirati i to sa starijom sestrom. Tako je sve počelo, onako neobavezno i evo sada već mogu kazati da mi je jako drago što se moja karijera razvija na ovaj način.
U karijeri si igrala u Banovićima, Jedinstvu, Čeliku.. Gdje si napravila prekretnicu?
Rahmanović: Svaki period u mojoj dosadašnjoj karijeri je jako bitan. U Banovićima sam počela i naučila igrati košarku. U Jedinstvu sam tokom godina igranja sazrela kao igračica, a u Čeliku sam napravila definitivno prekretnicu jer sam došla u klub koji svake godine ima ambiciju da osvoji titulu prvaka i pobjednika Kupa. Pored toga, klub redovno učestvuje u Međunarodnoj regionalnoj ligi, a znamo svi da se tamo igra košarka na mnogo višem nivou nego što je to nažalost slučaj u BH prvenstvu. Nastupajući, evo, već drugu sezonu u ovom takmičenju mogu kazati da je to za mene jedno veliko iskustvo koje će mi zasigurno pomoći u daljoj košarkaškoj karijeri i to je definitivno bila moja prekretnica kada sam odlučila da dođem u Zenicu.
Trenirali su te Agić, Sakić, Kecman… Ko je uticao najviše na tvoj igrački razvoj?
Rahmanović: Kao i u prethodnom odgovoru kada je riječ o klubovima, tako je i sa trenerima. Svaki trener sa kojim sam radila ima svoje zasluge u mom košarkaškom razvoju. Naravno moj prvi trener Agić je imao najviše utjecaja na moj razvoj jer sam kod njega počela igrati košarku. Sakić je također dosta zaslužan u mom košarkaškom sazrijevanju. Od njega sam mnogo naučila, prije svega u košarkaškom, a zatim i ljudskom pogledu. Čast je bila raditi sa takvim profesionalcem, a trener Kecman sa kojim radim posljednje dvije sezone je definitivno podigao stepen mog igranja košarke na jedan viši nivo. S obzirom na trenerske kvalitete i predanost radu mogu slobodno kazati da sam sretna što sam dobila priliku raditi sa takvim stručnjakom kao što je Kecman.
Kakve su ti dalje ambicije?
Rahmanović: Moje ambicije su završiti sezonu sa Čelikom u velikom stilu, odnosno, odbraniti obje titule iz prošle sezone kada smo postale prvakinje države i osvajačice Kupa. Također, u Regionalnoj ligi smo napravile već iskorak plasiravši se u četvrtfinale, ali nam ambicije nisu da se tu zaustavimo. Želimo i u Regionalnoj ligi otići što dalje. To su ambicije do kraja ove sezone. Dalje šta će biti zaista ne znam i ne razmišljam sada o tome. U Zenici mi je prelijepo, uslovi su fantastični, ali nema sumnje da bih se jednog dana voljela okušati i u nekoj jačoj ligi. Međutim, o tome zaista sad ne razmišljam i fokus je apsolutno završiti ovu sezonu sa odbranjenim titulama.
Koliko ti imponuje to što si po mnogima jedna od najljepših sportašica u BiH?
Rahmanović: To je dar od dragog Boga i svakako da mi imponuje. Međutim, moj posao je da igram košarku najbolje što znam i mogu i zato se ne opterećujem previše tom činjenicom.
Jesi li sujevjerna, imaš li neki ritual pred utakmicu?
Rahmanović: Nisam. Sve što se dešava smatram da je dragi Bog tako htio i na parket ulazim samo sa mislima da odigram što bolju utakmicu i da moj tim pobjedi. Sve ostalo nije bitno.
Ko ti je najveća podrška?
Rahmanović: Moja sestra Maida i moji roditelji. Većinu utakmica koje igramo moji roditelji su na tribinama i svojim prisustvom daju podršku i meni i sestri. Maida igra zajedno sa mnom u Čeliku i to je svakako meni velika sreća jer sa njom nekako sve lakše prolazim. Tu su naravno i ostale saigračice i ljudi iz kluba i svakako da je ovo prilika da im se svima zahvalim za sve što čine kada sam ja u pitanju.
Muški dio publike portala BHbasketa najviše će zanimati da li si slobodna i koji je tvoj tip idealnog muškarca?
Rahmanović: Idealan mušakarac je onaj koji kuha, pere, usisava, pegla… (smijeh) Šalim se, naravno. Idealan muškarac je onaj koji će me usrećiti i od mene napraviti najsretniju osobu na svijetu. Mogu da kažem da sam trenutno mnogo sretna i zadovoljna.
Koliko si posvećena košarci, šta radiš kada nisi na utakmici ili treningu?
Rahmanović: Košarka je moje opredjeljenje i logično je da sam joj u potpunosti posvećena. Pored košarke, slobodno vrijeme provodim u spremanju ispita jer studiram u Tuzli i ovom prilikom bih da se zahvalim profesiorima i ljudima u klubu na razumijevanju koje pokazuju tokom mog školovanja.
Tvoj najbolji prijatelj/prijateljica i onaj ko zna većinu tvojih tajni?
Rahmanović: Moja najbolja prijeteljica i onaj ko zna sve moje tajne je trenutno moja cimerka, sestra Maida . Sa njom sve dijelim i kada je ona u pitanju nemam nikakvih tajni.
N.N.
