Poslije Jadranke Savić, Merime Šećerbegović i Lare Mandić, dres slavnog slovačkog Ružemberoka obukla je Aldijana Iriškić, nekadašnja igračica Zenice i tuzlanskog Jedinstva, te reprezentativka BiH. U mirnom slovačkom gradiću u kojem se njeguje ženska košarka naša reprezentativka sukladno ugovornim obavezama trebala bi ostati naredne tri godine. Treba reći kako je transfer ostvaren uz pomoć Jadranke Savić, koju u Ružemberoku izuzetno cijene.

“Svaki početak, pa i ovaj moj u Ružomberoku je bio težak. Trebalo mi je sedam dana da se priviknem na saigračice, trenera i njegove trenažne sadržaje. Poslije sedam dana sve je profunkcionisalo na najbolji mogući način, tako da sam se uklopila u koncepciju koju potencira stručni štab”, kaže Aldijana Iriškić.

Iriškićeva kaže kako je trenera i saigračice bolje upoznala tokom bazičnog dijela priprema koje su se odvijale na Niskim Tatrama.

“Najprije sam se sa saigračicama sporazumijevala na engleskom jeziku. Veoma brzo sam naučila dosta riječi slovačkog jezika koji je sličan našem, tako da u posljednje vrijeme komuniciram na tom jeziku. Klupske kolegice su mlade i društvene, pa sam se vrlo brzo adaptirala u novu sredinu”.

Priznaje kako joj nedostaje Bosna. Nostalgiju liječi telefonskim i internetskim kontaktima sa dragim osobama iz domovine.

“Ružomberok je mali, ali izuzetno lijep gradić. Iako, sam tu već nekoliko mjeseci nisam ga uspjela bolje upoznati, jer vrijeme između treninga i utakmica maksimalno koristim za odmor. Slovačka na sreću nije skupa, čak su neki proizvodi jeftiniji nego kod nas. Uglavnom nalazim se u sredini gdje se košarka neobično voli i cijeni, te vjerujem kako ću iz dana u dan dizati kvalitet sopstvene igre”.

Prvenstvo u Slovačkoj počelo je 20. septembra, a ekipa Ružomberoka u prva tri kola upisala isto toliko pobjeda.

“Utakmice sam počinjala u startnoj petorci i igrala sam 20 – 30 minuta. Mogu reći kako sam zadovoljna svojim učinkom i pobjedama koje smo ostvarile. Sezona je duga, očekuju nas iskušenja u Euro kupu, tako da će sigurno biti uspona i padova”.

Za reprezentaciju BiH Iriškićeva je igrala tri godine, ali se na posljednje okupljanje nije odazvala zbog obaveza na Fakultetu za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli. Na koncu nam je otkrila zbog čega je počela trenirati “basket” u rodnoj Zenici kod trenera Behudina Bajgorića.

“Moj otac Suad je veliki košarkaški zaljubljenik. Zbog oca sam počela trenirati košarku. Ubjeđena sam kako je on sretan što sam do sada ostvarila u karijeri. S obzirom na moje godine vjerujem da će moja karijera i dalje ići uzlaznom putanjom”, kaže Aldijana Iriškić.

Tekst objavljen 2009. godine

PODIJELI

Komentariši