Jelena Dejanović je dugogodišnja djeliteljica pravde u košarkaškim ligama BiH. Prošla je, narodski rečeno, sito i rešeto, a danas je sasvim iskusna sutkinja kojoj se mogu povjeriti i najzahtjevnije utakmice.
Obavili smo razgovor sa tom Dobojkom. Pročitajte šta nam je otkrila o sebi…
Otkud Jelena u sudijskim vodama ?
Dejanović: Učestvuju na školskim takmičenjima, tokom Osnovne škole, zavoljela sam košarku. U periodu od 1997- 2001. godine, dvadesetak, tad djevojčica, i ja među njima, trenirale smo u Školi košarke „Findo“ Doboj i u Ženskoj sekciji tadašnjeg KK „Doboj“. Obzirom da nismo imale zvanična takmičenja, opadala je želja za treningom, odnosno ponestajalo je motiva, ali se zato poslijeratnom obnovom Područnog košarkaškog odbora Doboj, otvorila mogućnost da se nađemo u sudijskim vodama.
Kad i gdje si odsudila svoju prvu utakmicu i kakav je bio osjećaj?
Dejanović: Svoju prvu utakmicu sam odsudila u jesen 2001. godine, na Opštinskom takmičenju za učenike osnovnih škola u Doboju. Bili su to pomiješani osjećaji, jer još uvijek nisam mogla razdvojiti pogled na igru iz ugla igrača i iz ugla sudije. Međutim, iz utakmice u utakmicu, želja za suđenjem je preovladala i odlučila sam da nastavim da se bavim tim pozivom. Mi, sudije, to često kažemo- hobijem, ali suđenje je zaista jedna zahtjevna aktivnost i hobi može biti samo zato što većina nas ima redovni posao, obaveze i što se ne bavi profesionalno suđenjem, ali ono samo po sebi, zahtijeva ulaganje, učenje i treniranje kao i neki većina drugih poslova.
Gdje ti je u dosadašnjoj karijeri bilo najteže suditi i zašto?
Dejanović: Teško mi je da izvojim konkretnu utakmicu ili teren gdje je bilo najteže suditi, ali se sjećam svojih početaka na „ozbiljnim“ ligama, kada je trebalo ostalim akterima dokazati da nisam slučajno na toj utakmici ili na toj Ligi. Sigurno da ni igračima i trenerima nije bilo svejedno da im „pravdu dijeli“ neka nova klinka, iz košarkaški nerazvijene sredine, ali vremenom to sve dođe na svoje, i s ponosom, nakon toliko godina mogu reći da nemam teren na koji ne volim otići u svojstvu košarkaškog sudije.
Ko ti je najviše pomogao u smislu savjeta u dosadašnjoj karijeri?
Dejanović: Kada sam počinjala da sudim, odnosno kada je trebalo odlučiti da li se baviti suđenjem ili ne, bivše sudije i delegati iz Područnog košarkaškog odbora Doboj su mi bili od velike pomoći. Svi su bili tu za bilo kakav savjet, odgovor na bilo koje pitanje, i ne bih mogla da nekog od njih ne pomenem ili ga smatram manje zaslužnim za ovo što danas jesam. To su bivše sudije koji su bili na listama Liga SFRJ i čije iskustvo i danas „zlata vrijedi“, kako meni, tako i ostalim mojim kolegama, Jasmin- Bato Hurtić, Milan Plavšić, Ismet Hadžikadunić i Veselin- Bato Matović . Iskoristiću i ovu priliku da im se zahvalim za sve što su dosad uradili za razvoj sudijske organizacije u Doboju, ali i šire.
Kakvi su ti planovi za dalje?
Dejanović: Obzirom da sudim najviši nivo takmičenja u našoj zemlji, tj. Prvenstvo BIH za žene i muškarce, kao i Međunarodnu žensku regionalnu košarkašku ligu, nadam se da ću nivo svog suđenja u budućnosti podići na još viši nivo, jer se uvijek sjetim riječi jdnog našeg iskusnijeg kolege koji kaže „Moja najbolja utakmica je ona sljedeća“. To znači da iz svake utakmice želim da izvlačim pouke i eventualne greške ispravljam na svakoj narednoj.
Čime se još baviš mimo suđenja?
Dejanović: Po struci sam diplomirani ekonomista i u privatnom životu radim u oblasti ekonomije, odnosno računovodstva.
Neostvarena želja na polju suđenja?
Dejanović: Svako ko počne da se bavi ovim pozivom, trebalo bi sebi da postavi najviši cilj, a to je rang međunarodnog sudije. Činjenica je da u bilo kojoj zemlji, ne mogu svi biti međunarodni, ali ako se budemo vodili ovim ciljem, znači da konstantno unapređujemo svoje suđenje i to je ono čemu svi težimo. Tu postoje prepreke u vidu broja sudija u odnosu na rang države u FIBA-i, kao i niz drugih kriterijuma, međutim, tu je ona narodna „Dok ima želje, ima i načina“ . Možda smo mi neka posebna priča, ali … U svakom slučaju , iz sezone u sezonu želim da sudim nešto „veće“ od one prethodne, neki veći derbi, neku težu utakmicu, posjećeniju dvoranu, sa najkvalitenijim kolegama sudijama…
N.N.
Objavljeno 25.12.2014. godine
