Latinska izreku: “Si fueris Rōmae, Rōmānō vīvitō mōre; si fueris alibī, vīvitō sicut ibi” ili u prijevodu: “Kada si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin…” u svom posljednjem medijskom istupu morao je slijediti selektor košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine Adis Bećiragić, ma koliko bio ogorčen na neke stvari, pojave ili pojedince.
Ako si selektor onda se ponašaj selektorski i ne koristi sleng ulice “miševi” iliti “klošari” jer to ne priliči osobi koji obnaša jednu takvu funkciju.
Uz sve to ostao je nedorečen. Ko je to ostavio reprezentaciji i drugove?
Ovako iz nedorečenosti prave se razne konstrukcije. Pomenuo je i one koji pišu – ko su ti koji pišu, a zbog kojih je Bećiragić rahat’.
U tom stilu bi se moglo reći i da je patriotizam posljednje utočište za hulje. Treba li svako od nas pisati ko je i kada uzeo pušku, bio u rovu, logoru ili izgubio nekog svog.
Ako je kojim slučajem selektor mislio na Sulejmanovića to je u najmanju ruku nekorektno.
Sulejmanović je rođen u genocidu, pod vedrim nebom, a njegov babo je bio u logoru Šljivovica u Srbiji kao pripadnik Armije R BiH. I nije Sulejmanović jedini koji nije iz ovog ili onog razloga igrao za BiH, ali “miš” ili “klošar” zasigurno nije.
Pomenuli smo ovaj primjer jer se jedino, Sulejmanović, koliko znamo, s pravom ili ne, naljutio na selektora. Zato smo i napisali šta su sve preživjeli Sulejmanović/i.
Ako je, pak, selektor mislio na nekog drugog ili trećeg, trebao je javno progovoriti, da se zna, a ne da se spekulira. Na koncu ima se još mnogo toga reći i napisati, ali za sada je dovoljno.
E.Skokić
