Elmedin Kikanović se jučer oprostio od dresa reprezentacije BiH. Urednik portala SCsport.ba Hajrudin Prolić napisao je tekst o njemu, a mi izdvajamo jedan dio. Sigurno da se ove utakmice svi veoma dobro sjećamo.
… Čast je spašena 7. septembra. Izrael nas je držao na konopcima, imao blago vodstvo većim dijelom meča, očekivalo se da ekipa koju krase kalibri poput Omrija Casspija (danas igrač Golden State Warriorsa, tada Sacramento Kingsa) i Lior Eliyahu (bivši NBA igrač, s dugogodišnjim stažem u Euroligi) rutinski privede posao kraju.
Tada se ukazao Elmedin Kikanović, koji je netom prije EP preuzeo kapitensku traku od današnjeg predsjednika KSBiH Teletovića. Složio je tricu za dodatnih pet minuta uz zvuk sirene, u trenutku kada su se izraelski novinari već pakovali za selidbu u press-centar, a zatim u produžetku polaganjem donio pobjedu našoj ekipi (86:84). Izvojevali smo trijumf koji je spasio obraz bh. košarke, koji je pokazao da nismo ipak uzalud tu, na velikom takmičenju.
Kikan nije dozvolio sramotu, da se s 0-5 vratimo kući, kao zadnji otpadak evropske košarke. Odigrao je cijeli meč vrhunski (17 poena) i probudio ratnički karakter ostalih Zmajeva kako bi mu pomogli u rušenju apsolutnog favorita, u trenutku kada su ih svi prekrižili. Bila je to utakmica za infarkt, kada ne možete gledati sami kraj od navale emocija. Roditelji našeg kapitena i supruga bili su na tribinama Park & Suites Arene u Monpeljeu, tresli se, plakali, smijali,… Tad se upitate kako se zaista mogu osjećati članovi familije jednog sportskog heroja u ovakvom trenutku, ali ostaje to nedokučiv pojam. Samo oni znaju.
