Nije ovo tekst kontra Almira Hasandića, aktuelnog kapitena tuzlanske Slobode, već je tekst o njemu i bivšim kapitenima crveno-crnog kluba. Hasandić je dao dosta toga Slobodi, ali i Sloboda njemu!
Ne sjećamo se dovoljno starijih generacija, ali vjerujemo da je i tada bilo tako. Kapiteni Slobode su uvijek ostavljali srce na parketu. Prvo oni, pa onda svi drugi igrači tuzlanskog kluba. Žarko Vujović, recimo, nije bio kapiten ali je letio na tribine na utakmicu s Brezom kod razlike od +80 poena.
No, dovoljno se sjećamo Brace Mitrovića, Senada Muminovića, Azura Korlatovića, Ekrema Čole, Jasmina Hukića, Nermina Mekića, Elmedina Kikanovića, Miralema Halilovića, Miodraga Tanasilovića…
Biti kapiten Slobode je čast i obaveza! Sjetimo se uvijek Seneta Muminovića. Izađe na parket i za poluvrijeme ubaci Bosni 50-ak poena, bez obzira kakva je Bosna imala tada roster. Pa Miše Tanasilovića koji je lomio ruku, igrao sa “izvaljenim” ramenom… Mogli bi o svima gore pobrojanim napisati roman.
Almir Hasandić je, može se reći, dijete Slobode i zato nam u ovoj sezoni nije jasan njegov odnos prema crveno-crnom dresu. Gledamo ga sinoć i ne možemo vjerovati. Izgubi loptu i “mrtav-hladan” nastavi igru. Bez emocije, bar se nama tako čini.
Vratimo film, ne svaljujući krivicu na njega, i vidimo da je promašio napad za pobjedu protiv Zrinjskog, odnosno imao je katastrofalnu selekciju, odabir šuta. Sjetimo se Sparsa i promašenog zicera. Da je Albijanić pogodio trojku i tu bi utakmicu Sloboda izgubila. Sjetimo se Vogošće, pa Kaknja i…. Tu je kap prelila čašu za ovaj tekst.
Igrač Slobode, kapiten, igrač iz prvog platnog razreda, reprezentativac, ne smije sebi dopustiti periode indolentnosti. Prvi on mora potegnuti da bi potegao Dedajić, Jakupović, Čerkezović, Subašić… Kapiten je taj kotačić koji vuče ekipu naprijed.
Predugo, baš predugo Hasandić igra toplo-hladno. Zaista ne vidimo u čemu je problem. Navijačima? Treneru? Upravi? Novinarima?
Ne smije biti ni u jednim od pobrojanim ako je adekvatno plaćen. Zna se koje je njegovo radno mjesto i šta se očekuje od njega. Ne znamo da li ima nekih drugih stvar, nećemo da nagađamo, ali…
Svako ko želi da vidi kako se bori za dres Slobode može to vidjeti na primjeru Milivoja Božovića. Sinoć 20 poena i 21 skok. Čovjek je uhvatio gotovo 200 lopti u 10 kola. Imao u gotovo svakoj utakmici double-double. Tako se igra za Slobodu i nikako drugačije. Do posljednje kapi znoja, a ne preko volje.
Slobodi treba “stari-dobri” Hasandić u 2019. godini za ciljeve koji su postavljeni.
E.D.S.
