Ekipa Sparsa polako, ali sigurno dolazi na vrh bh. košarke. Istrajnost, kontinuitet i vrijeme su formula kojom se čelnici ovog mladog košarkaškog kluba vode.
Spoj mladosti i iskustva, predvođeni trenerom Trbićem ove sezone igraju sjajno na oba fronta. Nalaze se na 3. mjestu Košarkaške lige BiH, te na 4. mjesu ABA 2 Lige, ali bi današnjom pobjedom protiv Splita skočili na diobu drugog mjesta.
Upravo sjajne igre ove ekipe, ali i nedavna pojačanja bila su povod da portal kvaka.ba napravi intervju sa najiskusnijim igračem ove ekipe i bivšim reprezentativcem BiH, Kenanom Bajramovićem.
Osoba koja je, iznad svega, veliki profesionalac i za koga nećete naći nikakve afere, a njegova susretljivost, iskrenost i ljubaznost daju kompletnu sliku o ovom sjajnom košarkašu i čovjeku.
A o njegovoj skromnosti dovoljno govori da nas je na početku intervjua pitao: “A zašto baš mene, od ovoliko mladih talenata? (smijeh)
I upravo je to jedan od razloga intervjua sa Bajramovićem za kvaka.ba, koji se bliži četvrtoj deceniji života. Njegovo iskustvo i njegovo znanje daju jedan novi osvrt na dešavanja u košarci.
Za početak, od kud ponovo u Sparsima? Da li je ovo kratkotrajna faza ili planirate da se zadržite duže?
“Pa pravio sam neku pauzu od otprilike pola godine. Međutim, ja sam čitav život u košarci tako da mi je nedostajala igra. Usput sam pratio treninge i trenirao s njima, a pored toga sam imao i nekih obaveza privatno. Kada sam to riješio, javilo se puno slobodnog vremena a naravno želja za košarkom je prevladala. Došao sam da pomognem Sparsima i planiram da ovdje završim karijeru.“
Sparsima ide sjajno na oba fronta, imaju zaista odličnu ekipu, da li se nadate ulasku u prvu ABA Ligu, s obzirom da je tu još odličnih ekipa?
“Pa potajno se nadamo. Obično budžeti diktiraju ko će biti u vrhu tabele, tako je u svim sportovima. Nama je cilj da uđemo u final four, i naravno, tu je onda sve moguće. Što se tiče Lige 12, sad smo trenutno treći na tabeli, a cilj nam je da završimo prvi, jer onda imamo prednost domaćeg terena, što je veoma važno. Pokušat ćemo da dobijemo preostale utakmice i da startamo s prve pozicije”, govori Bajramović za kvaka.ba.
U košarkaškom savezu pušu neki novi vjetrovi. Ulaskom Mirze Teletovića i još nekih ljudi dosta se toga promijenilo. Kako vi gledate na situaciju u savezu i da li Mirza svojim autoritetom može pridonijeti poboljšanju svih segmenata košarke u BiH?
“Naravno da može. On je dugo godina u reprezentaciji i poznaje je vrlo dobro, a poznaje i košarku, ali poboljšati nešto on neće moći sam. Tu mora da se uključi i država ako želi da ima reprezentaciju Bosne i Hercegovine, jer mnoga su dugovanja i svi ti problemi, tako da se mora postojati neki proces da se sve to posloži. Ja mislim da on to može, ali ne sam. Uostalom, vrijeme će najbolje pokazati.”
Naša reprezentacija se nije uspjela plasirati na Svjetsko prvenstvo, došao je i novi selektor koji je za kratko vrijeme odlično pripremio jednu mladu ekipu. Međutim, stiče se utisak da smo mogli mnogo više, šta je po vama glavni problem i razlog neodlaska na prvenstvo?
“Pa nama svake godine fali malo, uvijek igramo tu neku historijsku utakmicu, a nikad da se nešto prelomi. Mislim da je teško to posložit, uvijek dolaze igrači u reprezentaciju koji su nosioci svojih ekipa. Tu treba dobar trener i dobra hemija između kolektiva pa da se sve posloži, a između ostalog država treba da stane iza toga. Naprimjer, dešavalo se da igrači zadobiju povrede u reprezentaciji i da sami sebe liječe. Kod pojedinih igrača je prisutan i taj neki strah, dođu u reprezentaciju i ne pokažu svoj maksimum, onda morate i njih razumijeti. Ima tu dosta faktora koji moraju da se poslože kako bi sve funkcionisalo, to je dugotrajan proces.”
A kakvo je vaše mišljenje o sukobu dvije košarkaške organizacije, zbog nemogućnosti da reprezentativci dođu iz NBA ili Eurolige. Da li to utiče na cjelokupnu reprezentaciju i njene rezultate?
“Pa naravno da utiče, samim tim što su najbolji igrači u NBA, ali šta je tu je. Jednostavno takva su pravila donesena.”
Dvije godine ste proveli u Bosni i to u trenucima kada je ona bila na vrhuncu, međutim danas je sve izvjesnije da će Bosna napustiti društvo najboljih, kao da su svi digli ruke od nekadašnjeg giganta. Pratite li dešavanja u Bosni i kako gledate na ista?
“Pa slušajte, svi mi iz BiH smo voljeli Košarkaški klub Bosna. I ja tad kad sam došao prvi put, 2002. Bosna je osvojila kup, a 2003/04 prvenstvo. Naravno da imam lijepa sjećanja iz tog perioda, jer se kasnije to rijetko viđalo. Mislim da Bosna sve dok ne bude privatni klub da tu neće biti nekog uspjeha. Mislim da je to jedino rješenje. Tu niko ne odgovara za svoja djela, svašta se radi, i mislim da je to dovelo KK Bosnu u situaciju u kojoj se sad nalazi. A sramota je da Bosna kao jedan evropski prvak, kao jedan gigant i veliki brend, doživljava ovo što joj se sad dešava. Niko s njma ne želi da radi jer se svakakvi ljudi nalaze unutar kluba.”
A evo da izađemo malo iz ovog koncepta, jeste li vi imali ponuda da pređete u Bosnu, recimo unazad nekih 5-6 godina?
“Pa jesam, ali znao sam kakva je situacija u Bosni, samim tim nisam želio da imam bilo kakvog kontakta s njima.”
Igrali ste u dosta klubova u Evropi. Gdje vam se najviše svidjelo, koja vas je sredina najviše dojmila? Koji je to klub koji vas je najviše učinio igračem kakvi jeste?
“Pa što se tiče igračkog dijela, to je bio Lietuvos Rytas, jer sam tu igrao Euroligu. Tada sam igrao protiv jako dobrih igrača. A što se tiče života, najljepše mi je bilo u Turskoj. Ipak more, sunce, sve to daje jednu drugu dimenziju. Tu mi je baš lijepo bilo, zato sam i proveo 7-8 godina u Turskoj.”
A evo kad ste spomenuli da ste igrali protiv jako dobrih igrača, koji vas je najviše dojmio?
“Dirk Nowitzki definitivno kada sam igrao s reprezentacijom. Mislim on je i dan danas klasa.”
U poznim ste igračkiim godinama, mada bez obzira na to igrate sjajno, kakvi su planovi za budućnost, da li se vidite kao trener ili možda se nadate nekoj ulozi u savezu? U biti kako ćete živjeti bez košarke?
“Pa teško jer sam ja čitav život u košarci. A kao trener ne znam još, mislim svake godine isto kažem da ću završiti karijeru, međutim čovjeka vuče taj neki takmičarski duh i da pokaže to što zna, pa ćemo vidjet, nikad se ne zna.”
A neka uloga u savezu možda? Jeste li dobri prijatelji sa Teletovićem, u kakvim ste odnosima?
“Jesmo jesmo, u dobrim smo odnosima. A savez teško, još uvijek igram. Želim da se posvetim i malo više porodici, Ja sam sve ove godine putovao i oni su sa mnom, ali nismo mogli uvijek biti zajedno. Dođe vrijeme kada se prioriteti moraju malo usmjeriti, sada to više nije košarka, kao nekada, sada malo slabije, a sada sam kući pa je lakše. Čovjek se najviše kuće poželi. Znate kako kažu, gdje god pođi, ali kući dođi.” zaključuje Bajramović za kvaka.ba.
Azhar Sejarić / kvaka.ba
