Koliko talenata je izgubljeno zbog pogrešnih procjena trenera?
Košarka je sport koji je iznjedrio brojne zvijezde, ali iza svake uspješne karijere kriju se i desetine onih koje nikada nisu dobile pravu priliku. Paradoksalno, najveća prepreka talentovanim igračima često nisu povrede, nedostatak rada ili konkurencija, već – pogrešne procjene trenera.
Mnogi mladi košarkaši prerano budu otpisani jer se ne uklapaju u nečije trenutne zamisli ili jednostavno ne dobiju dovoljno minuta da pokažu svoj potencijal. Historija košarke prepuna je primjera igrača kojima su treneri govorili da nisu dovoljno dobri, da nemaju budućnost ili da se nikada neće ozbiljno baviti ovim sportom. Ipak, upravo su ti igrači kasnije postajali reprezentativci, osvajači trofeja i miljenici navijača.
Treneri imaju ogromnu odgovornost. Njihov zadatak nije samo da pobjeđuju utakmice, nego i da prepoznaju i razvijaju talenat. Nažalost, u praksi se često dešava da se prednost daje fizički razvijenijim igračima ili onima koji su u tom trenutku spremniji, ili određenih roditeljskih uticaja , dok se zanemaruje dugoročni potencijal.
Talent se ne može uvijek prepoznati sa 14 ili 15 godina. Neki igrači sazrijevaju kasnije, neki tek u seniorskoj konkurenciji pokažu svoj puni kvalitet. Zato je možda najveća greška jednog trenera kada pomisli da zna sve i kada prerano zatvori vrata nekom mladom čovjeku.
Jer, talenat se ne stvara preko noći, ali se može ugasiti jednom pogrešnom procjenom. A izgubljeni talent nije poraz samo za igrača, nego i za klub, grad i cijelu košarku.
Možda je vrijeme da se treneri manje ponašaju kao sudije koje presuđuju sudbinu mladih igrača, a više kao učitelji koji će svakome pružiti šansu da pokaže koliko može. Jer, nekada jedna propuštena prilika znači da smo izgubili budućeg šampiona.
N.S.
