Kada Miroslav Nikolić kaže da “ne možeš igrati protiv tri golmana”, to nije metafora – to je optužba. Teška, direktna i opasna. I što je najvažnije, dolazi iz sistema. Od čovjeka koji zna kako stvari funkcionišu, a ne od nekog sa strane.
U zemlji koja se i dalje voli nazivati “zemljom košarke”, pitanje više nije kvalitet – nego integritet. Jer ako trener poput Nikolića otvoreno govori o “sitnim namještaljkama”, “perfidnom suđenju” i “šurovanju klubova sa sudijama”, onda to nije incident. To je obrazac.
Posebno kada se zna gdje radi – u KK Vršac. Klubu koji mnogi dovode u vezu sa strukturama koje upravljaju ligom, na čijem čelu je Aleksandar Grujin. I tu dolazimo do ključnog pitanja: šta Muta zna, a drugi ne smiju da kažu?
Jer nije problem samo u sudijama. Problem je u sistemu u kojem jedan čovjek delegira, ocjenjuje, kažnjava i praktično upravlja takmičenjem. “Država u državi”, kako se već opisuje. A klubovi? Žale se – ali u tišini.
I onda dobijemo apsurd.
KK Zlatibor dominira ligom, ima dva poraza u sezoni, izgleda kao neprikosnovena sila. A onda – hladan tuš. U četvrtfinalu ABA 2 liga ispada 2:0 od makedonskog KK TFT Skopje. Dva poraza u sedam dana. Ako je to “najjača liga”, kako izgleda realnost van nje?
Odgovor je neugodan.
KLS je postala poligon interesa, a ne takmičenje. Liga u kojoj se više priča o delegiranju nego o igri. U kojoj se razmišlja o proširenju prije nego o regularnosti. Jer šta ako treba spasiti “neke”? Da li bi se liga širila da, recimo, ispada KK Metalac Valjevo – ili neko “važniji”?
Tu dolazimo do strukture moći. OKK Beograd, KK Dinamik, KK Vršac, KK Mladost Zemun – klubovi za koje se “zna ko stoji iza njih”. I to više niko ni ne krije. Kao što se ne krije ni ideja o reorganizaciji, podjeli, proširenju… Sve, samo da se zadrži kontrola.
A suština?
Nikolić je rekao ono što svi vide: “ne zanimaju me igrice van terena”. Problem je što te igrice odlučuju ko ostaje, a ko ispada.
I zato njegovo pitanje odzvanja jače od svih: da li da budemo ovce dok drugi namještaju?
Možda je pravo pitanje – koliko je takvih utakmica već odigrano? I zna li im se uopšte broj?
Jer kada sistem nagrađuje tišinu, a kažnjava glas, jasno je zašto svi šute. Podsjetimo i koliko je igrača iz Srbije kažnjeno zbog namještanja utakmica. Da li je korov sasječen ili još lista…
E.S.
